Za 3D printanje sam prvi put čula gledajući jednu od najdražih serija – „Uvod u anatomiju“. Meredith i ekipa su isprintali 3D model srca kako bi se bolje pripremili za komplikovanu operaciju. Naravno da sam bila oduševljena, ali i prilično ubijeđena da je to izmišljotina koja ne postoji u stvarnosti. Međutim, uskoro se o 3D printanju sve više pričalo, a konkretni primjeri smanjivali moj pesimizam (guglanje je također pomoglo).
Piše: Senka Imamović
Tematika 3D printanja je relativno mlada, i još uvijek se radi na njegovom istraživanju i usavršavanju. Prvi 3D printer, jednobojni, je proizveden 1988. godine, a prvi 3D printer u boji 2000. godine. Iako 3D printer postoji već tridesetak godina, komercijalni primjerci koje možete imati u svom domu su dostupni tek par godina unazad i još su poprilično skupi. Svaki postupak 3D printanja započinje sa digitalnim CAD fajlom, koji je kreiran u nekom od programa za 3D modeliranje ili je skeniran 3D skenerom. U ovih 16 godina su tehnika i mogućnosti primjene uveliko napredovale, ali suština je ostala ista, izraditi vašu ideju u vidu trodimenzionalniog objekta, nanoseći slojeve određenih vrsta materijala jedan po drugom tzv. tehnologijom aditivne manufakture.
3D printer je definitivno uređaj o čijem razvoju ćemo imati priliku još čuti. Već danas je moćan alat koji u pravim, kreativnim rukama, može biti iskorišten za različite grane modernog društva: izradu prototipova (u stomatologiji, autoindustriji…), medicini (zamjenski organi, udovi…), arhitekturi, dizajnu, mašinstvu, edukaciji, modi, hobijima, i svemu onom što namaštate.
O primjeni 3D printera, i olakšavanju života koristeći trodimenzionalne predmete proizvedene na takav način bi se mogao napisati poveći elaborat. O zloupotrebi također, ali sam se nastojala zadržati na pozitivnim pričama ????
U BiH je, s ciljem upoznavanja javnosti sa 3D printing tehnologijom te uvođenjem 3D printanja na tržište, student Informacionih tehnologija na Američkom univerzitetu u BiH pokrenuo startup „MiniMe“. Radi se o Tariku Mehiću, koji je s kolegom Amarom Pljevljakom kreirao startup s ekološki orijentisanim procesom printanja, radeći s printerima na bazi biorazgradive plastike. Jedna od njihovih ideja je i napraviti prvi 3D muzej u svijetu koji će objediniti umjetnost i tehnologiju. I Ermin Podrug, student elektrotehnike i elektronike na Internacionalnom Burch univerzitetu u Sarajevu, je osmislio 3D printer te s kolegama pokrenuo kompaniju pod nazivom XOR koja se bavi između ostalog razvojem prototipa, pa vam vizit karticu može isprintati za 20 minuta. To su samo neki od primjera mladih koji su prepoznali 3D printanje kao inovativno i perspektivno ulaganje. U BiH postoji niz firma koje uvode u opis svojih usluga i 3D printanje.
Inovativno društveno preduzeće: 3DownŠtampa-3DownPrint d.o.o Sarajevo
Primjena 3D printera u BiH sa sobom nosi jednu divnu priču. Krajem 2015. godine je Projekat zapošljavanja mladih (YEP) sa Udruženjem „Život s Down sindromom FBiH“ pokrenuo lokalnu inicijativu (na prostoru Kantona Sarajevo)„Povećanje znanja i radnih vještina mladih s Down sindromom.“ U okviru inicijative je otvoren i 3Down Print Klub, koji je predstavljen tokom Dječijeg sajma u Sarajevu.
Ovaj klub je idealno mjesto za mlade s Down sindromom te njihove vršnjake, na kojem upoznaju tehnologiju 3D printanja te je imaju priliku i isprobati. Učešćem u projektu mladi s Down sindromom unaprjeđuju kvalitetu života te imaju prostor u kojem mogu steći profesionalne vještine potrebne za konkurentnost na tržištu rada. Upravo 3D printeri su prepoznati kao kreativan način koji omogućava mladima da klik za klikom vide svoj rezultat, što ih motiviše da rade više i održava im pažnju. Zahvaljujući novoj tehnologiji te produkt dizajnerima s kojima rade, razvijaju proizvode isključivo zahvaljujući svojoj mašti i potrebi. Svi proizvodi isprintani 3D printerom su kasnije ponuđeni na prodaju. Projekat se dalje razvijao te nakon Sajma razvio saradnju i sa školama, i informatičkim sekcijama, nudeći učenicima mogućnost nadograđivanja svojih znanja kroz primjenu 3D printera u nastavi.
Kako je jedan od ciljeva projekta bio osigurati i samoodrživost, u maju 2016. godine Projekat zapošljavanja mladih je uz podršku Ambasade Švicarske, a u saradnji sa Federalnim zavodom za zapošljavanje i Ambasadom Holandije u BiH, podržao osnivanje društvenog preduzeća 3DownŠtampa-3DownPrint d.o.o Sarajevo.
Ova štamparija je po mnogo čemu posebna. Pored opremljenosti savremenim 3D printerom, mogućnostima UV printanja te digitalne štampe, posluje na principima društvenog poduzetništva s ciljem jačanja kapaciteta Udruženja „Život s Down sindromom FBiH“ i zapošljavanjem osoba sa Down sindromom.
U prilogu televizije Al Jazeera Balkans, o osnivanju ovog preduzeća, Sevdija Kujović iz Udruženja „Život s Down sindromom FBiH“ je rekla: “Mi nemamo informaciju da ijedna osoba s Down sindromom u BiH ima radnu knjižicu.“ Deset osoba je već prošlo šestomjesečnu obuku iz 2D i 3D tehnologije i odgovorno rade na prvim zahtjevima svojih klijenata. Inicijativa također pomaže u zaštiti osnovnih ljudskih prava osoba s invaliditetom stvarajući im jednake prilike za učešće u društvu. Na ovaj način se također daju i praktična rješenja na društvene probleme kao što je nezaposlenost marginaliziranih grupa.
Kampanja MakerGirl uvodi djevojke u svijet STEM-a kroz 3D printanje
Kampanju MakerGirl su pokrenuli studenti/ce na University of Illinois Urbana-Champaign kao odgovor na frustrirajuće mali broj djevojaka inžinjerki na njihovom univerzitetu. Počeli su organizirajući radionice o STEM-u uključujući djevojke u kampusu, ali su ubrzo shvatili da je potreban veći utjecaj.
Ubrzo je ova kampanja postala posvećena učenju djevojčica brojnim mogućnostima u polju STEM-a, uključujući radionice 3D printanja. Inicijatori su se odlučili fokusirati na ruralna područja SAD-a te djevojčice uzrasta 7-10 godina.
Ideja je bila kreirati mobilne laboratorije sa svom potrebnom opremom, koja uključuje i 3D printere. Mobilne laboratorije se instaliraju na lokacijama kao što su ljetni kampovi, izviđačke sekcije i sl. mjesta koja okupljaju više djevojčica na jednom mjestu. Upravo 3D printeri su jedan od „alata“ koji djevojčicama omogućava razvijanje njihovih ideja te im daje satisfakciju u vidu držanja vlastitog produkta, rezultata njihove ideje, u rukama. S tehnikom 3D printanja se ideje razvijaju i testiraju brže, a jeftinije, te se djevojčicama pruža kreativno iskustvo koje im otvara mnoge mogućnosti STEM-a. Pored 3D printanja, na radionicama se uči o ženskim liderima u polju STEM-a, osnaživanju žena, inovativnoj tehnologiji i kompanijama i sl.
Zbog skupe opreme i samog koncepta mobilne laboratorije, kampanja je trebala veći početni kapital za rad. Omogućen je putem fundraising stranice – Kickstarter jer su mnogi prepoznali kampanju kao način da se edukacijske radionice o 3D printanju učine dostupnim širom Amerike kao inspiracija djevojčicama da postanu mlade liderke u STEM-u. Fundraising kampanja je započela 1. marta 2016. godine te za samo 48 sati dosegla svoj cilj od 30 000 $ i skupila čak i više. Od 2014. godine, otkad postoje, MakerGirl su organizirale preko 55 radionica sa više od 470 učesnika/ca. Od 2015. godine su registrovane i kao neprofitna organizacija.
___________________________________________________________________________
Najzanimljiviji (za mene) podatak koji mi je google izbacio ovaj put je postojanje 3D printera za čokoladu! U Velikoj Britaniji posotoji čak od 2012. godine i omogućava printanje čokolade u formi u kojoj želimo. Iskreno se nadam da će dostupnost 3D printera u našim domovima za par godina biti na razini 2D printera, a i da ću do tad imati priliku čitati o mnogim uspješnim ženama koje 3D printer koriste za važnije predmete od čokolade. ????
