AI INTERACTIVE kao ideja iz školske klupe postoji još od 2001. godine kada su Ivan Ramadan i Amar Zubčević počeli
praviti igre i mijenjati postojeće ubacivanjem svojih dijelova. Danas su pionirska bh. firma u pravljenju jednostavnih stilizovanih igara namijenjenih primarno mobilnim platformama. Smatraju da video igrice mogu mnogo pomoći u edukaciji i upoznavanju sa tehnologijom jer su upravo igrice prvo sa čime se djeca susreću kada koriste računare.
Razgovarala: Senka Imamović
U predstavljanju, Ivan kaže da se bavi 3D animacijom, primijenjenom na mnogim projektima – od reklama, TV špica, arhitektonske vizualizacije do kratkih animiranih filmova, a Amar se bavi programiranjem ne samo za video igre već i u drugim oblastima kao sto je web i umjetna inteligencija. „AI“ u nazivu firme stoji za „artificial intelligence“, ali čine ga i inicijali njihovih imena.
Šta radi AI INTERACTIVE?
Ivan i Amar: Danas radimo jednostavne stilizovane igre namijenjene primarno mobilnim platformama kao što su Trivaders i JuJu Frog. Ove igre su među prvima napravljenim i izdatim u našoj zemlji, pa možemo reći da je sve to čime se bavimo u neku ruku pionirski. Takođe radimo i na komercijalnim interaktivnim projektima drugih izdavača.
Ono što nas tjera da nastavimo je ljubav prema ovom mladom i još uvijek dosta neistraženom mediju koji po našem mišljenju kroz svoju interaktivnost ima mnogo potencijala da bude i puno više od same zabave. Jedna od prednosti video igara u odnosu na druge medije kao što je film je ta što vas može ubaciti u kožu osobe koja je potpuno drugačija od vas i na neki mali način vam omogućiti da vidite svijet kroz tuđe oči i spoznate neke stvari koje možda ne bi primijetili drugačije.
Amare, gdje si naučio osnove programiranja i odakle ideja za partnerstvo s Ivanom?
Amar: Prvi put sam se susreo sa programiranjem kada sam u sedmom razredu osnovne škole (1998. godine) dobio računar i nešto što se zvalo 56k modem koji je uz mnogo zujanja i nakon tri minute čekanja omogućavao pristup internetu. Pošto sam uvijek volio igrati video igre to sam prvo i pokušao napraviti. Tako sam pravio kvizove za mlađeg brata sa pitanjima iz biologije, historije i drugih školskih predmeta, pomoću kojih je on onda učio.
Sa programiranjem u sklopu formalnog obrazovanja sam se susreo u srednjoj školi gdje mi je informatika bila jedan od rijetko interesantnih predmeta. Tu sam upoznao i Ivana koji je crtao svoje dinosaure i onda smo zajedno počeli da pravimo 3D igre. Tako sam onda i odlučio da nakon srednje škole upišem Elektrotehnički fakultet gdje sam proširio svoje znanje o programiranju i informatici. Većinu stvari koje danas radim sam naučio sam ali mislim da je formalno obrazovanje veoma dobro da ukaže na sve mogućnosti koje postoje za koje drugačije možda ne bi ni znali i da vam da određene smjernice i osnove.
Ivane, u nekim od tvojih predstavljanja kažeš da se baviš 3D animacijom, a u slobodno vrijeme studiraš arhitekturu. Govori li to nešto o tvom odnosu prema formalnom obrazovanju u BiH, ili si možda toliko dobar student da možeš usput studirati? ????
Ivan: To je moja pošalica koja, iskreno, i nije imala neko dublje značenje, ali sada kada se osvrnem na nju mogu reći da zaista govori o mom odnosu prema formalnom obrazovanju. Sigurno nije to da sam toliko dobar student! ????
Odakle ideja za 3D animacijom, i kako je biti animator u BiH? Kako si savladao vještine vezane za 3D modeling i dizajn?
Ivan: Kao što sam ranije spomenuo, sve je počelo još u djetinjstvu, čak u osnovnoj školi. Bilo mi je izuzetno zanimljivo raditi svakakve animacije, a glavna inspiracija su mi bili holivudski filmovi i video igre. Mnoge sate sam provodio istražujući software za animaciju i učeći sam sebe njegovim funkcijama. Sve je bilo igra za mene, bez ikakvog plana, cilja i bez svijesti o tome šta zapravo predstavlja animacija i gdje sve leže njene primjene. Sve je nastalo iz čiste znatiželje i ljubavi. Sam software je tada bio u začeću i kako se polako razvijao, tako je napredovala i moja vještina izrade animacija, sve do momenta kada sam bio sposoban potpuno samostalno napraviti kratki animirani film – Tolerantia, koji postaje i prvi 3D animirani film u BiH.
Da li su neke od kolegica na studiju arhitekture bile zainteresovane za web-dizajn ili programiranje?
Ivan: Nisam siguran da se mogu sjetiti ni studenata ni studentica arhitekture koji su bili zainteresovani za spomenute oblasti. Mene je čak šokiralo to što je bila prava rijetkost naći nekoga zainteresovanog za animaciju i 3D modeliranje, a da ne govorimo o programiranju.
Imala sam priliku igrati vašu mobilnu igricu JuJU frog. Da li AI Interactive namjerava nastaviti primarno raditi na kreaciji sličnih igrica ili planirate i drugačije projekte?
Ivan i Amar: Razvojem Play Store-a i sličnih platformi, stvorila se relativno laka pristupačnost igara širokoj publici pa je možda to razlog što se mnogi studiji razvoja igara okreću mobilnim igrama. Takođe, za mali studio poput našeg, jedina je realna mogućnost izrade jednostavnijih igara za mobilne uređaje. Trenutno radimo primarno ovakve igre, ali naš svaki idući projekat je veći od prethodnog, a imamo ambiciju i ideju preći na razvoj PC igara i distribuciju preko Steam-a.
Da li poznajete neku animatoricu u BiH ili djevojku koja pravi mobilne aplikacije ili igre? Da li kroz firmu sarađujete sa ženama iz struke?
Ivan: Poznajem nekoliko djevojaka koje rade kao dio timova za izradu animacije, ali je to jako mali dio u odnosu na ukupan broj ljudi. Nažalost do sada nismo imali priliku direktno surađivati sa kolegicama iz struke ali se nadamo da ćemo dobiti priliku nekada u budućnosti.
U razgovoru prije intervjua Ivan je spomenuo kako smatra da nema dovoljno žena u IT-u ili da ih on ne može pronaći. Zbog čega takvo mišljenje, i smatrate li da će se taj trend mijenjati?
Ivan: Zaista nemam jasno mišljenje zašto je situacija takva, no činjenica je da susrećemo vrlo malo žena koje se bave ovim stvarima. Vjerovatno je to slično kao i u svim drugim oblastima gdje je uzrok sam odnos društva prema ženama. Svakako se nadam da će se ovaj trend mijenjati kako se i društvo postepeno osvješćuje.
Amar: Ovo je veoma kompleksno sociološko i kulturološko pitanje i ne smatram se dovoljno kompetentnim da odgovorim na njega, mogu samo ponuditi svoja zapažanja i mišljenja. Kada sam ja upisivao Elektrotehnički fakultet, što je bilo 2004. godine, bilo je neproporcionalno više muškaraca nego žena ali sam primijetio da se taj trend polako mijenja. Imam osjećaj da se u svakoj narednoj generaciji sve više djevojaka odlučuje studirati elektrotehniku. Pokušat ću dati svoje mišljenje zašto bi to moglo biti tako. Dok sam bio mlađi uvijek mi se činilo da se tehnologija kao što su računari i igraće konzole (playstation i sl.) smatrala kao nešto što je za dječake te da se oni igraju sa time isto kao što se autić iz nekog razloga smatra da je za dječake. Tako da su curice rjeđe i kasnije dolazile u susret sa tehnologijom i nisu mogle razviti isto interesovanje. Danas kada su računari postali mnogo pristupačniji i nalaze se svuda oko nas (pod računare podrazumijevam i moderne pametne telefone, tablete i sl.) svi podjednako odrastaju uz tehnologiju i izgubila se ta stigma, tako da svako može za sebe da odluči da li je nešto za njega ili ne, a ne da to društvo čini. Također smatram video igrice mogu mnogo pomoći u edukaciji i upoznavanju sa tehnologijom jer su upravo igrice prvo sa čime se djeca susreću kada koriste računare.
Kako raditi na ohrabrivanju djevojaka u uključivanje u IT, i prema vašem mišljenju, na koji bi način one mogle obogatiti tu struku?
Ivan i Amar: Smatramo da je edukacija najbolji način da se djevojke ohrabre u uključivanje u IT, kako kroz školu tako i radom inicijativa kao što je IT Girls. Treba još uvijek dosta rada da se razbiju predrasude o tome kako su tehničke struke više za muškarce ali mislimo da smo na pravom putu. Diverzitet u bilo kojoj oblasti može samo biti dobra stvar jer različiti ljudi će imati različite ideje i mišljenja, a što više ideja to bolje. To posebno važi za područje IT-a i tehnologije u kojem je inovacija konstantna i ključna stvar.
Smatrate li da djevojke koje se odluče baviti IT-em u BiH imaju u startu jednake šanse kao i muškarci?
Ivan i Amar: Dobra stvar u IT struci je to što je ona meritokratija tj. puno su važniji vaše znanje i vještine nego bilo šta drugo. Mislimo da bilo ko ko se odluči baviti IT-em ima potpuno iste šanse jer je to industrija koja je zasnovana na efektivnosti i apsolutno nije važno ko ste ako ste dobri u tome što radite. Tako da u IT-u možemo vidjeti žene na vodećim pozicijama kao što je Marrisa Mayer, direktorica Yahoo!-a – jedne od najvećih IT kompanija, koja je prije toga bila jedna od prvih uposlenica Googla.
Jeste li razmišljali o proširenju tima? Kao poslodavci, da li bi ciljano tražili ženu za neku poziciju i zašto?
Ivan i Amar: Razmišljamo o proširenju tima i to će se sigurno desiti kada se za to stvore uslovi. Kada budemo širili naš tim, svi će imati jednake šanse i jedini kriteriji će biti prvo kvalitet, a poslije toga požrtvovanost, posvećenost i ljubav prema radu na video igrama. Moramo samo još naglasiti da bi nam bilo veoma drago kada bismo bili u mogućnosti zaposliti kvalifikovanu ženu za neku poziciju jer kao što smo i naveli ranije diverzitet može samo donjeti pozitivne stvari.
Da li želite još nešto podijeliti sa našim čitateljima i čitateljkama?
Amar: Ja bih ispričao jednu kratku anegdotu koja se desila na mom fakultetu. Kada smo na drugoj godini imali predmete programiranje i programski jezici i došli na prve vježbe kod profesorice jedna kolegica je izjavila kako neće da uči programiranje od žene i tražila da se prebaci u drugu grupu. Neću dati svoj komentar na ovo ali mislim da je edukacija ove vrste kojom se vaša inicijativa bavi veoma dobra stvar i drago mi je što tako nešto postoji u našoj državi.
Za kraj bi još željeli reći kako postoji statistika koja govori da je od onih koji igraju video igre 52% muškaraca, a 48% žena što je poprilično ravnopravno, ali ljudi koji se bave razvojem igara su većinom muškarci. Kako bi dobili različite i bolje stvari u tom mediju kojim se mi bavimo bilo bi lijepo da se uključi i što više djevojaka. Tako da bi mi htjeli ohrabriti svaku djevojku koja bi možda i voljela da se bavi programiranjem, razvojem igara ili IT-em uopšte, da to slobodno i učini.
