Islanđanin, Smári McCarthy je stručnjak za razvoj softwarea, politički aktivista i sručnjak za sigurnost na Internetu. Svoje znanje iz tehnologije je često kombinovao sa političkim stavovima. Između ostalih, radio je i za WikiLeaks na rasvjetljavanju podataka o ratu u Iraku i Avganistanu
Razgovarao: Haris Dedović
IT Girls: Zanimljivo je to da ste napustili fakultet nakon dvije godine obrazovanja. Zašto?
McCarthy: Da. Zato što mi je bilo dosadno. Osjetio sam da mi struktuirani obrazovni sistem ne dozvoljava da naučim stvari koje su mene zanimale u tom momentu, te da me pokušava usmjeriti u veoma “uzak put” u profesionalnom smislu. U to vrijeme sam ušao u neke projekte za koje sam smatrao da nisu manje zanimljivi od škole. Također, sretna okolnost je da dolazim iz zemlje u kojoj je obrazovanje besplatno, pa sam rekao sebi “Na fakultet se uvijek mogu vratiti”.
IT Girls: I nikad se niste vratili?
McCarthy: Ne, nisam.
IT Girls: Iako ste odustali od formalnog obrazovanja, u svijetu software inžinjeringa i sigurnosti na Internetu ste veoma priznati i poznati. Kako ste stekli stručnost i znanje, a bez formalnog obrazovanja ili prakse u velikim kompanijama?
McCarthy: Najbolji način učenja o tehnologiji nije čitanje knjiga i posjećivanje predavanja. Najbolji način je da se povežete sa tehnologijom, da je pokušate razvaliti, rasformirati i onda to sve ponovo sastaviti. Postoji tačka gdje su predavanja, knjige i formalno obrazovanje veoma korisni, ali prva stvar koju neko ko želi da zna o tehnologiji treba uraditi je – razvaliti je! Skontati kako je razvaliti i skontati kako napraviti da radi ponovo.
IT Girls: Vi ste to napravili. Ne samo da ste finansijski obezbijedili sebe, jer je to velika briga mnogih mladih ljudi pri izboru karijere danas, nego ste stekli i priznanje u struci kao “jedan od velikih”. Napravili ste ime od sebe…
McCarthy: To dolazi poslije. U suštini, treba da počne kao hobi. Tehnologijom treba da se bavi iz radoznalosti i tu je kraj priče. Ukoliko se neko odluči baviti nekim poslom samo zato što je to karijerno dobra prilika ili zato što tu ima para, vjerovatno će udariti u zid dosade i razočarenja. A ljudi koji ne uživaju u tome što rade nikad neće biti najbolji u tome. Jer, najbolji ljudi u bilo kojoj profesiji su oni koji imaju strast i radoznalost prema tome što rade i zbog toga idu dublje od bilo koga drugoga.
IT Girls: Koji su to značajni uspjesi u vašoj karijeri?
McCarthy: Uh, to je čudno pitanje. U ranim danima sam se angažovao u nekoliko software pokreta. Počeo sam raditi mnogo besplatnih sofwarea za sebe. To je bilo u vrijeme kada sam bio tinejdžer. Prihod od toga sam napravio tako što sam te software davao besplatno ljudima, ali tu ekspertizu sam prodavao kompanijama. Poslije sam se umiješao više u neke političke projekte kao što je izgradnja Direct Democracy Softwarea, rad sa organizacijama kao što je WikiLeaks i tako dalje. Trenutno radim u OCCRP-u (Organized Crime and Corruption Reporting Project), gdje kombinujem tehničko znanje stečeno kroz oko 20 godina razvijanja sofwarea i političko razumijevanje koje mi je došlo kroz to što sam bio zainteresovan za ono što se događa u mome društvu.
IT Girls: Spomenuli ste WikiLeaks. To je riječ koja odzvanja. Koje je vaše iskustvo iz tog vremena?
McCarthy: Bilo je vrlo interesantno vrijeme. Ja sam počeo da radim neposredno prije nego što su počele izlaziti informacije o Chelsea Manning, ratni dnevnici iz Iraka i Avganistana, snimak iz helikoptera iz Iraka i tako dalje. Rad tamo je bio važan kao ogromna politička izjava i djelo istraživačkog novinarstva koje je eksponiralo desetine hiljada ratnih zločina. Ali, također, iz tehničke perspektive bilo je nekoliko interesantnih i kompleksnih problema koji su trebali rješenje. Kad se suočavate sa velikim brojem podataka, uvijek će se desiti nešto neočekivano i zabavno.
IT Girls: Zabavno? Vi ste se u suštini dobro zabavljali sve vrijeme?
McCarthy: Naravno. Bila je to bitna stvar, bilo je i strašno, bilo je zapanjujuće. Napravili smo povelik trag u realnosti. Bilo je super.
IT Girls: Da razjasnimo nešto, to je bio u potpunosti neplaćen, ali i opasan angažman. Koji je bio vaš motiv za takvo nešto?
McCarthy: Pretpostavljam da sam bio zainteresovan da popravim mane koje vidim u globalnoj društvenoj strukturi, a tu su već dugo. Kad počnete razmišljati o tehnologiji i pokušavate razviti rješenje za bilo kakav problem koji se pojavi onda ne morate napraviti puno koraka dok ne počnete primjenjivati takav način razmišljanja na sve živo. Kažete: “Hhmm, gladan sam. Koje inženjersko rješenje mogu uraditi da to popravim?”. Isto tako kažete sebi: “Hmmm, moja vlada je korumpirana. Kakvo inženjersko rješenje mogu napraviti da to popravim?”. Mislim da je to dvije trećine radoznalost, jedna trećina idealizam. Na kraju dana, rekao bih da je to jedna naučna istraga u kombinaciji sa inženjerskim pristupom svijetu.
IT Girls: Kada smo pripremali intervju, zanimljivo nam je bilo da ste rekli da vi želite više djevojčica i žena generalno u IT-u. Zašto?
McCarthy: Tu postoji historijski faktor. Ako se vratimo na početak kompjuterske ere vidjet ćemo da je bilo isto onoliko žena koliko i muškaraca uključenih u tehnologiju. Ali, neke stvari su se počele mijenjati kad su pojavili prvi kućni kompjuteri. Dijelom to ima veze sa marketingom i prodajom. Prodaja kompjutera se nekako fokusirala na muškarce. Realnost je, u ovom momentu, da je jako, jako teško naći dobre software inženjere i developere, ikako! Jednostavno nema dovoljno ljudi koji ulaze u materiju duboko. Kada pogledamo najjače svjetske kompanije, samo nekolicina inženjera i developera su žene. Ja sam radio poprilično ujednačeno i sa ženama i sa muškarcima. Žene sa sobom donose veoma značajan set vještina u ovom polju. Također, one imaju drugačiji pogled na stvari od muškaraca, što najčešće ispadne vrlo funkcionalno u poslu. Sve to na stranu, jednostavno je nelogično i nepraktično imati industriju tolikih razmjera koja isključuje otprilike pola čovječanstva.
IT Girls: Pored ravnopravnosti, šta mislite, a prema vašem iskustvu, da žene u IT-u imaju, a muškarci ne?
McCarthy: Nešto što sam ja vrlo često primjećivao je da su muškarci zadovoljni sa 90% rješenja problema. Sve ukoliko skoro završava posao, nekako je dovoljno dobro. Žene sa kojima sam ja radio u tehnologiji su mnogo više fokusirane da urade punih 100% posla, da riješe punih 100% problema. Iako to nerijetko uzima znatno više vremena, teže je, ipak donosi mnogo veći kvalitet rezultata.
IT Girls: Šta mislite iz čega to dolazi?
McCarthy: Da budem iskren, ne znam. Može biti ta genetska razlika, može biti razlika u odgoju, u pristupu, ali jedno je sigurno – muškarci trebaju biti naučeni da budu tačniji, a žene da budu malo manje tačne. To je moje iskustvo. Oba pristupa su definitivno potrebna.
IT Girls: Pošto zagovarate više žena u IT-u, šta ste vi konkretno uradili da se to popravi?
McCarthy: Ne mogu reći da sam uradio mnogo. Pokušavam stalno da ohrabrim rodnu ravnopravnost u polju, ali nisam bio previše proaktivan. Jedna stvar koju jesam uradio jeste da sam prije nekoliko godina odlučio da ne idem na tehnološke konferencije koje nemaju barem nekoliko žena kao govornice. To je mala stvar, ali je lako uraditi. Obično kad dobijem poziv za takve događaje, pogledam dnevni red i ako vidim da nema žena jednostavno pošaljem mail: “Da li ste primjetili da ste izostavili pola čovječanstva?”. Onda ljudi budu malo posramljeni i obično kažu da će to popraviti. U većini slučajeva je problem što ne znaju koga da zovu. Onda im pošaljem listu nekih najnevjerovatnijih žena IT struke kojih se mogu sjetiti, a relevantne su za temu, pa neka proberu. Neovisno o kojem sektoru posla se radi, uvijek se mogu sjetiti nekih značajnih žena koje to rade.
IT Girls: Da li planirate da uradite više glede ovoga?
McCarthy: Ne mogu se sjetiti nečeg posebnog što bih mogao uraditi osim toga da ohrabrim što više žena, što je više moguće. Ali, ako mi neko dođe sa konkretnim prijedlogom, bio bih više nego sretan da poslušam. Mada, ovo ide duboko u smjeru toga kako žene bivaju odgajane u našim društvima. Zašto dječaci dobijaju veoma cool “naučnistične” igračkice, koje imaju kompleksne logičke zadatke, a djevojčice dobijaju ponije i pastelne boje?! Mislim da je rješenje u fundamentalnoj promjeni odgoja djece tako da bismo dopustili njima da dostignu svoj puni potencijal.
IT Girls: Na kraju, šta bi bila vaša poruka onim djevojčicama koje se omišljaju da li da se upuste u nešto što je etiketirano kao “stvar za dječake”?
McCarthy: Samo naprijed! Igrajte se s tehnologijom, naučite što možete i nemojte se bojati da se pohvalite. Veliki dio unaprijeđenja vještina u tehnologiji se sastoji u tome da pokažete svojim prijateljima kakvu ste to cool stvar napravili i da dobijete mišljenje o tome.
