Ines je predavačica engleskog jezika koja je, nakon dugogodišnjeg usavršavanja, svoje idealno radno mjesto pronašla u IT-u, kao sourcerka Toptala. Šta ta pozicija podrazumijeva te zbog čega joj je rad u IT sektoru omogućio da se osjeća cijenjeno, pročitajte u nastavku.
Razgovarala: Senka Imamović
Možeš li se predstaviti i pojasniti nam poziciju sourcerice?
Ja sam Ines Avdić-Zekić i trenutno radim na poziciji sourcerice u Toptalu. Sourcer je osoba koja skenira internet tražeći najbolji kadar za zapošljavanje u kompaniji. Treniram i nove članove tima, intervjuišem talent partnere (to su firme koje se prijave da dobiju projekte preko nas) i pomažem da poboljšamo generalni proces regrutovanja. Prije toga sam radila u HUB387/Academy387 kao program koordinatorica, gdje sam bila zadužena za kreaciju novih programa kao i regrutovanje predavača širom svijeta. A prije 7 godina počela sam raditi u struci kao predavačica engleskog jezika.
Na kakvim si projektima radila kao program koordinatorica u Academy387 i da li su uključivali žene?
Dok sam radila za Academy387 imala sam priliku pisati edukacijske projekte i slati ih sponzorima. Obično su to bili projekti pravljenja mobilnih aplikacija za iOS/Android ili Windows Phone. Jedan od posebno dragih projekata mi je bio Hackathon za žene gdje se okupilo oko 30 žena da programiraju od petka do nedjelje i naprave aplikaciju za Windows Phone. Za druge projekte smo imali rezervisan broj mjesta koje su trebale popuniti žene.
Studirala si engleski jezik. Odakle Ines u IT-u?
Nakon 4.5 godine rada u struci osjećala sam se potpuno necijenjeno, kao predavačica od strane polaznika, ali i od strane nadređenih. Moj problem je bio što nisam imala dojam da iko želi/može utjecati na promjene u obrazovanju i da sva nova istraživanja i pomaci u polju pedagogije nisu uopšte važni. Provela sam to vrijeme radi osjećaja ispunjenosti prilikom prenošenja znanja na mlađe (ali i starije) generacije. Tada sam odlučila da se posvetim IT-ju, da naučim i preedukujem se u što kraćem roku i što bezbolnije. Također, za sav trud koji sam ulagala u obrazovanje, nisam se osjećala dovoljno cijenjeno ni u vidu plate. Gledajući plate u IT-ju, a i u obrazovanju generalno, zaključila sam da u IT-ju možeš imati 2 do 3 puta veću platu.
Kako je izgledao tvoj samostalni rad i učenje o IT-u?
Prvo sam počela sa aktivnim učešćem na tadašnjim Open Coffee event-ima, zatim raznim meetupima gdje su se skupljali developeri i poduzetnici, te malo po malo došla do besplatnih kurseva programiranja na platformama poput Coursera i Khan Academy. Kombinirajući svoje znanje o kreiranju dobrih kurikuluma i generalno prilično dobrih komunikacijskih vještina, počela sam raditi u HUB-u. Tu sam naučila jako puno o programiranju, raznim programskim jezicima, dizajnu i generalno o IT-ju, primarno iščitavajući syllabuse i kurikulume, dajući feedback kako ih učiniti boljim, slušajući govore na konferencijama i sl. Zahvaljujući tom iskustvu, danas sam u Toptalu, radim od kuće, imam fleksibilno radno vrijeme, putujem negdje svaki mjesec i najvažnije od svega osjećam se… cijenjeno.
Kako danas izgleda tvoj radni dan?
Danas dan počinjem trčanjem ili nečim drugim što me ispunjava u datom momentu, nakon čega sjedam u svoj kućni ofis, obično uz jednu od dvije mace koje su me usvojile još davno i počinjem radni dan. Provedem ga komunicirajući sa inžinjerima, članovima tima i ostalim ljudima koji žele neki vid saradnje s Toptalom. Primarni fokus mog posla je nalaženje dobrih developera širom svijeta i pozivanje istih da freelance-aju s Toptalom.
Tokom Startup Weekenda 2013. radila si na razvoju Kids’ n’ Tech aplikacije. Odakle ideja za tu aplikaciju i da li je došlo do njene implementacije?
Kao jedan od poduhvata u mom periodu učenja bio je baš i Startup Weekend. Tu sam se prijavila zajedno s, tadašnjim momkom, sada mužem Damirom Zekićem i predstavili smo ideju učenja programiranja kroz igranje zabavnih igara na mobilnim uređajima. Pobijedili smo na tom Startup Weekend-u i odlučili nastaviti raditi na igri. Nismo našli investitore koji bi uložili sredstva u tu ideju da bi se naš mali tim mogao posvetiti razvijanju igre. Nakon nekog vremena prijavili smo se i na Startup Chile i tu smo dobili minimalni potrebni funding za razvijanje igre, ali to bi značilo da bi se cijeli tim morao preseliti u Chile na neko vrijeme. Tada se otvorio HUB387 i odlučili smo ostati tu i pokušati doprinijeti domaćoj IT sceni. Time je i Kids‘ n’ Tech prestao s radom.
Kako sad ti i tvoja firma radite na većem uključivanju žena u IT?
Cijenim Toptal jer prepoznaje nedostatak različitosti u polju razvoja softvera i hardvera. Nije problem samo manjak žena, nego generalno manjak diverziteta. Toptal ima stipendije za žene, ali i globalni program mentorstva gdje smo stupili u partnerstvo sa General Assemblyjem da bismo članovima Opportunity Fund-a pružili besplatno mentorstvo kroz 6 mjeseci. Opportunity Fund je osnovao General Assembly da bi pružio praktično znanje svim manje zastupljenim grupama u IT polju, širom svijeta. Toptal je odlučio pružiti to znanje u vidu jednosatnih praktičnih sesija koje se dešavaju svake sedmice kroz period od 6 mjeseci. Inžinjeri iz mreže koji predstavljaju top 3% kadra širom svijeta, prenose svoje praktično znanje ovim osobama. Moj muž je isto u Toptalu i sam je u grupi mentora. Ponosna sam na njega svake sedmice kada ima jednosatne časove sa ženom sa drugog kraja svijeta.
Moj posao se sastoji od pregledanja stotina i stotina profila kandidata od kojih pravim selekcije i pozivam najbolje u mrežu. Kada vidim potencijalne kandidatkinje, potrudim se da im objasnim da smo mi sigurna okolina i da su dobrodošle u firmu koja želi da ih ima više.
Ko su akteri koji moraju raditi na promjeni i većem uključivanju žena u IT i kako raditi na njihovom samopouzdanju?
Mislim da je za uključivanje više žena u IT ključna stvar odgoj. Ne trebamo razdvajati stvari za djevojčice i stvari za dječake, mimo onoga što djeca odrede sama. Nije grozno ako i djevojčice žele da igraju igrice na mobilnim uređajima i da vise za računarima. Ne moraju dobivati Lego sa “ženskim motivima” u rozim bojama i sličnim stvarima. Igračke bi trebale biti iste. Generalno treba promijeniti kurikulume da se osnovno znanje u programiranju uključi već od 4. razreda osnovne škole, kako bi sva djeca koja završe osnovnu školu bila kompjuterski pismena, a u srednjoj školi nadogradila to znanje. Kao što znamo, danas se pismenost mjeri i u poznavanju računara, te stoga sva djeca treba da dobiju priliku da zavole programiranje kroz zabavnije i relevantnije časove informatike. Dakle, osnovno školsko obrazovanje, HR ljudi iz software development firmi i svi koji imaju sredstva i moć treba da rade na ovome.
Koje su najčešće prepreke s kojima se žene suočavaju kad već uđu u IT i ima li diskriminacije?
Tokom mog samostalnog rada na učenju o IT-ju, u HUB-u i van njega, dosta mi je pomogao moj muž. On se bavio aktivnim pisanjem za časopis Info i, naravno, programer je po struci (i to pravo dobar). Kao jedna od tema pojavile su se i žene u svijetu software development-a i koliko ih diskriminiraju. Čitajući više o tome, nisam mogla da vjerujem koliko je stanje loše. Posebno me boljelo što sam nailazila na komentare poput onih da žene nisu sposobne da budu dobre programerke i da to jednostavno nije prirodno za njih. Tu negdje sam krenula i da tražim žene programerke iz BiH, da stupim u kontakt s njima i pokušam da ih aktivno uključim u program HUB387. Radim to i danas u Toptalu, a i po prijašnjim odgovorima se vidi da je i Toptal jako aktivan po tom pitanju.
Također, zna se desiti da žena pogriješi nešto pri pisanju koda (što je sasvim normalno, svi griješimo i to nam je priroda), ali kad žena pogriješi, recimo prilikom doprinošenja open source projektima, naiđe na jaku kritiku i nerijetko i šovinističke komentare, npr. kako možda nije ni trebala to da radi. Također, kada su developerski događaji u pitanju, ako ima žena na njima, i ako krenu razgovarati sa nekim od prisutnih, znaju dobiti pitanja poput onog s kim su to došle. Mene kad pitaju jesam li developerka, i kažem da nisam, obično kažu da nisu ni mislili da jesam ili da ne izgledam kao inžinjerka. Mene te stvari čine tužnom i generalno radim na tome tako što se upuštam u diskusije sa takvim ljudima.
Kakvu budućnost predviđaš za žene u IT-u?
Moglo bi ih biti više za 10 godina jer sada ima dosta objavljenih članaka o radu van ureda, radu sa fleksibilnim vremenom, radu s visokim satnicama… O svemu tome se sada piše više. Ja se samo nadam da roditelji čitaju i da će htjeti te stvari za svoje dijete. U IT industriji se sada dešavaju promjene, male i jedva vidljive, ali ih ima. Možda će i ostale industrije učiti po primjeru ovih. Moramo se samo potruditi da su oni koji žele takve promjene dovoljno glasni. S ove strane sam zadovoljna Toptal-om.
Poruka mladim ženama koje razmišljaju o ulasku u IT?
Mlade žene: samo naprijed! Učite engleski, jer bez njega ćete teško rasti u IT-ju. On je osnova za svu profesionalnu nadogradnju, jer sve novo što se dešava u ovom svijetu se objavljuje na engleskom i jedino ćete tako ići u korak s promjenama i napretkom. Kada savladate engleski, usavršite istraživačke vještine jer i one su temelj sveobuhvatnog znanja. A kada razvijete i te vještine, slobodno se upustite u svijet IT-ja, učite programiranje i razvijte sebi naviku kontinuiranog rasta. Uvijek možemo bolje i više, nikad nije kasno.