U robotici, jednoj od najdinamičnijih disciplina današnjice, žene igraju ključnu ulogu, donoseći nove perspektive i inovativne pristupe. Njihov doprinos nije samo tehnički; često unose empatiju, interdisciplinarni pristup i društvenu odgovornost u projekte koji oblikuju našu budućnost. 

Kao mlade djevojke koje su se uspješno pronašle u svijetu robotike, Anida i Anisa Karić predstavljaju novu generaciju liderki koje ne samo da osvajaju ovo polje, već i inspirišu druge. 

Kroz razgovor sa Anidom i Anisom imali smo priliku kročiti u svijet robotike, te saznati kako se sa entuzijazmom i istrajnošću može napraviti korak naprijed, ne samo za sebe već i za buduće generacije djevojaka koje sanjaju o karijeri u STEM naukama.

 

IT GIRLS: Šta vas je inspirisalo da izaberete robotiku kao karijerni put?

 

Anida:Ono što je mene inspirisalo da izaberem robotiku kao karijerni put jeste moja ljubav prema prirodnim naukama, posebno fizici i matematici. Fizika nas pokreće i čini dinamičnim. Kada sam odlučila upisati Fakultet elektrotehnike u Tuzli, znala sam samo jedno – želim biti drugačija, jedinstvena. Zbog te želje za posebnost odabrala sam odsjek za Automatiku i Robotiku, jer je to polje koje se rijetko spominje Bosni i Hercegovini,iako nas automatika okružuje ali to ni ne primjećujemo.

Ako sagledamo širu sliku, jasno je da je IT sektor trenutno u fokusu. Međutim, vjerujem da će tržište rada uskoro postati prezasićeno i da će se tražiti nova zanimanja. Ja sam osoba koja uvijek traži posebnost, čak i u jednostavnim stvarima, i upravo me ta osobina vodi kroz život. Smatram da svi budući inženjeri, pored IT vještina, trebaju imati dodatne vještine koje ih izdvajaju. Za mene je to spoj automatike i robotike – polje koje pruža ne samo dinamičan život, već i priliku da mijenjamo svijet.

Sve polazi iz početne tačke s kojom sam i krenula dati odgovor na dato pitanje a to je fiizka koja posjeduje granu koja se zove dinamika, a dinamika predstavlja upravo kretanje tijela koje je važno za živo biće.

 

Anisa:Još od srednjoškolskih dana sam bila veliki ljubitelj prirodnih nauka,te sam željela svoju ljubav iskoristiti u prave svrhe.Na početku je preovladavala želja da upišem Fakultet prirodnih nauka,te nakon dugog vremena istraživanja,vidjela sam da Fakultet elektrotehnike objedinjuje prirodne  nauke i tehnologiju,te je na kraju odluka pala na “Automatiku i robotiku”.Sam naziv i koncept usmjerenja se činio veoma zanimljivim i uzbudljivim,u kojem sam se jednostavno mogla i vidjeti. Tokom godina školovanja sam tragala kada će doći ta prilika za robotiku,ali za tu šansu nisam dugo čekala,zahvaljujući programima koji su jednostavno potvrdili da sam donijela ispravnu odluku u životu.

 

IT Girls: Kako biste opisale svoje prve korake u industriji? Da li je bilo teško pronaći prilike i projekte na kojima biste radile?

 

Anida:Svaki početak nosi svoju težinu i odgovornost, ali upravo nas ti izazovi čine jačima. Imala sam sreću da na fakultetu imam divnu asistenticu koja je radila u Njemačkom centru za robotiku. Kroz tu saradnju, Fakultet i Njemački centar omogućili su studenticama priliku da se upoznaju s robotikom u stvarnom svijetu, a ne samo kroz teoriju iz knjiga.

Asistentica nam je,Anisi i meni, pružila priliku da se upoznamo s robotikom na praktičan način. Radile smo u timovima s kolegicama, rješavajući zadatke iz stvarnog svijeta. Imale smo priliku raditi na industrijskom KUKA robotu, kao i programirati PLC-ove, koji su ključni element u industriji 4.0.

Osim toga, u posljednje vrijeme, dolazak kompanije ABB u Sarajevo donio je dodatne prilike za rad u oblasti robotike i automatizacije, čime se otvara još više mogućnosti za razvoj u ovoj industriji.

 

Anisa: Kada sam upisala odsjek za “Automatiku i robotiku”,smatrala sam će roboti biti neizostavni dio školovanja.No međutim,realnost je bila takva da roboti nisu ni postojali na Fakultetu što me veoma razočaralo.Pitala sam se,da li će se prilika za radom s robotima uopšte i dogoditi,ali moje razočarenje je kratko trajalo.2022. godine sam vidjela oglas za treninge iz industrijske robotike,koja osigurava rad s KUKA robotima.Naravno,projekat je bio podržan od strane Njemačkog centra za robotiku (kojima se iznimno zahvaljujem),te sam odlučila prijaviti se,i nadati se najboljem.Nije prošlo dugo vremena do tog nestrpljivo očekivanog pozitivnog odgovora,te je to predstavilo početak mog interesovanja pri radu s industrijskim robotima.Voditelj vježbi je bila divna asistentica s Fakulteta,koja je u mojim očima tada,bila djevojka i uzor koji želim da postanem.Pronaći priliku za robotiku je bilo izuzetno teško ali,izgleda da je trebalo samo malo više istraživati,jer prilike sami stvaramo..

 

IT GIRLS: Koje vještine biste izdvojile kao najvažnije za uspjeh na polju robotike? 

 

Anida:Za mene, ključ uspjeha u robotici počinje s dobrom osnovom logičkog razmišljanja i razumijevanja fizike. Fiziku smatram polaznom tačkom jer je dio našeg svakodnevnog života i neizostavan dio robotike. Naravno, tu je i matematika, koja je neophodna za modeliranje i rješavanje kompleksnih problema.

Što se tiče programskih jezika, smatram da nisu ključni faktor, ali su veliki plus u ovom polju. Iz mog iskustva, najvažniji programski jezici u robotici su C++, Python, i MATLAB, jer se često koriste za upravljanje robotima, algoritme i simulacije.

Također bih istakla važnost vizualizacije i mašinske vizije. Kroz predmet “Robotika” i “Mašinska vizija” na Fakultetu elektrotehnike u Tuzli, imala sam priliku razumjeti kako vizija i senzori igraju ključnu ulogu u radu robota.

Na kraju, vjerujem da je kontinuirano učenje jedna od najvažnijih vještina. Robotika je dinamično polje koje zahtijeva spremnost da se stalno usavršavam i pratim nove tehnologije kako bih ostala konkurentna i uspješna. 

 

Anisa: Na zadnjoj godini Fakulteta sam se upoznala s predmetom “Robotika i mašinska vizija” koja mi je definitivno otvorila oči.Shvatila sam da sva ta silna matematika i fizika,koju sam učila prethodnih godina,sada napokon ima smisla,te mi je promijenila koncept poimanja same robotike.Naravno,kroz praktične programe,vidjela sam da,iako je matematika definitivno neizostavan alat,vjerujem da je logičko razmišljanje i pristup itekako bitan.Neizostavan je i taj programerski način razmišljanja,koji uveliko pomaže pri pisanju programa,te otklanjanju greški.Robotika je spoj matematike,fizike,programiranja,te ta tri koncepta su ključna za uspjeh u oblasti robotike.

IT GIRLS: Kako vidite položaj žena u robotici danas? Da li smatrate da postoje prepreke koje treba prevazići?

 

Anida:Za mene ne postoji nešto što se zove prepreka. Prepreka je samo riječ kojoj dajemo previše značaja i koja nas često nepotrebno obeshrabruje. Vjerujem da žene danas imaju jednake šanse kao i muškarci, kako u svijetu STEM-a, tako i u robotici. Ključno je da vjerujemo u svoje sposobnosti i da se suočimo s izazovima, umjesto da ih izbjegavamo.

Za mene, riječ prepreka predstavlja dodatnu motivaciju – ona me tjera da budem bolja i da nastavim napredovati ka svojim ciljevima. Smatram da je uspjeh u robotici moguć za svakoga ko ima strast i volju, bez obzira na pol, i da nas izazovi samo jačaju. 

 

Anisa:Vjerujem da prepreke postoje,s obzirom da i dalje postoje narativi koji se vode tim razmišljanjem mada statistika kaže nešto drugo.U posljednjih nekoliko godina,broj djevojčica je povećan u STEM naukama,zbog čega sam izuzetno sretna,te je to dovoljan pokazatelj da djevojke,kao i žene mogu podjednako,ako ne,biti i bolje.Smatram da će prepreke uvijek postojati,ali ne smijemo dozvoliti sebi da nas one obeshrabre,već da nam budu dodatan motiv i vjetar u leđa,kako bi pokazale svoju pravu vrijednost.Kada je u pitanju robotika,vjerujem da prepreke ne postoje,mada nažalost,nisam toliko informisana s statistikom broja djevojaka u oblasti robotike,s obzirom da je njena dostupnost u BiH veoma mala.

 

IT GIRLS: Da li ste se ikada susrele s predrasudama zbog toga što ste žene u ovoj oblasti? Kako ste se nosile s tim?

Anida:Nisam se nikada susrela s predrasudama zbog toga što sam žena u ovoj oblasti, i nadam se da nikada neću, jer za mene to predstavlja nedostatak ljudskosti, ali i manjak zrelosti našeg društva. Međutim, ukoliko bih se suočila s takvom situacijom, trudila bih se ne pridavati značaj tome. Umjesto toga, fokusirala bih se na dokazivanje svojih sposobnosti i pokazala da mogu postići i više nego što se od mene očekuje. Vjerujem da djela govore glasnije od riječi, a uspjeh je najbolji odgovor na predrasude.

Anisa:Drago mi je što mogu reći da do sada,nisam imala situaciju koja se ticala moje rodne pripadnosti.Vjerujem da današnje generacije,naročito  mlađe osobe,to bolje prihvaćaju,s obzirom da se ta jaz stvorila na prelazu između stare i nove generacije.Za sada,ne znam kako bih se nosila s takvim vidom predrasude,ali se zaista nadam da do nje neće nikada ni doći.Smatram da je kvalitet taj govori za sebe,te u tom slučaju,ne postoji niti jedan razlog zbog čega bi rodna pripadnost bila problem.

 

Za kraj, Anisa i Anida poručuju kako im je njihovo iskustvo u svijetu robotike pokazalo  da prilike nisu uvijek lako dostupne, ali kada se pojave, važno ih je iskoristiti sA maksimalnim trudom i posvećenošću. Izazovi su neizbježni, od predrasuda do tehničkih prepreka, no vjeruju da svaki problem nosi i priliku za učenje i napredak. Svim  djevojkama koje razmišljaju o karijeri u STEM naukama poručuju da se ne boje sanjati veliko, jer uz entuzijazam, istrajnost i podršku mogu prevazići bilo koju prepreku i ostaviti svoj trag. Važno je vjerovati u sebe, jer inovacije dolaze iz svih nas koji hrabro koračamo prema nepoznatom.

 

Intervju obavila: S. Idrizović