Džana Bašić, studentica računarskih nauka i inžinjeringa, jedna je od trenerica na Postani IT Girl treninzima.  Trenutno radi u jednoj američkoj kompaniji i završava master studij. U budućnosti planira proširiti znanje o data sciencu i bioinformatici.

Studentica si završne godine Master studija na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu, smjer računarske nauke i inžinjering, šta je bilo presudno u odabiru ovog fakulteta?

Pa nije da sam od djetinjstva maštala da ću se ovim baviti, to je došlo spontano. Još kroz osnovnu i srednju školu svi su već uveliko koristili internet i dosta stvari nam je postalo dostupno, pa sam više istraživala koja su to zanimanja bliske budućnosti, i uvijek se tu nekako isticao IT. A uz sve to sam bila dobar matermatičar, pa je onda nekako bilo i logično za očekivati da ću odabrati neki tehnički fakultet i na kraju je odluka pala na računarstvo.

Da li misliš da si donijela dobru odluku i zašto?

Definitivno da. Često sa drugaricama komentarišem kako ne znam sta bih studirala, a da to nije računarstvo. Jednostavno ovdje imate toliku širinu da postoji milion stvari kojima se možete baviti i prosto je nemoguće da ne nađete bar jednu oblast koja vam je zanimljiva. Tako da i ako vam u nekom trenutku neka oblast postane dosadna, vrlo lako možete preći na nešto novo i izazovnije.

Iz tvog iskustva, da li su žene manje zastupljene u sektoru informacionih tehnologija? Ako da, zbog čega?

Statistike kažu da jesu, a i lično sam se uvjerila kad sam upisivala fakultet. Od nas 40 koji smo upisali računarstvo na IUS-u te godine su bile samo 3 djevojke. Vjerujem da je to zbog nedovoljne informisanosti o tome sta je uopće IT svijet, tako da djevojke prilikom odabira fakulteta posežu za zanimanjima koje su im tradicionalno približnija. Ali zahvaljujući ITGirls i nekim drugim inicijativama, to stanje se uveliko popravlja, i sve više djevojaka uviđa da to nije nista strašno, nego naprotiv izazovno i nudi jako puno prilika.

Obavljala si pripravnički staž u kompanijama Info Studio i Infobip, a sada si trenutno zaposlena u kompaniji OlaWell. Na kojoj poziciji radiš i kako izgleda jedan tvoj prosječan radni dan?

Da, što se tiče obje kompanije u kojima sam radila prakse, sve pohvale zaista. Kolege sa kojima sa radila i pozitivna atmosfera na poslu su uticali da dobijem volju da još više radim i učim.

Kompanija za koju sada radim je nedavno osnovana, i bazirana je u Americi, tako da trenutno radim od kuće. Radim na poziciji Bioinformatics Data Analyst, i radno vrijeme je jako fleksibilno, samo je bitno da se zadaci završe na vrijeme i da se prisustvuje sedmičnim sastancima. Otprilike izdvojim nekoliko sati dnevno za rad na zadacima, a sve ono što uradim prezentujem na sastancima koje imam 2-3 puta sedmično. Uglavnom se svaki dan susretnem sa nekim novim problemom, čije rješavanje predstavlja pravi izazov, obzirom da je bioinformatika jako mlada, interdisciplinarna nauka i njome se ne bavi baš puno ljudi u svijetu.

Prema tvom mišljenju šta je prednost IT karijere ?

Prednost je definitivno što možete raditi u bilo kojem sektoru jer svaki sektor danas treba IT stručnjaka, a pored toga unutar IT-ja imate toliko podoblasti na koje se možete fokusirati. Jednostavno nikad nije dosadno, IT vam pruža mogućnosti da svaki dan naučite nesto novo, i to je ono što je meni najvažnije. A pored toga naravno, i finansijski aspekt, fleksibilno radno vrijeme i radno mjesto…

Bila si angažovana kao jedna od trenerica na Postani IT Girl treninzima, možeš li nam nešto reći o svojim iskustvima u radu na pomenutim treninzima?

To je iskreno projekat na koji sam izuzetno ponosna. Učestvovala sam na nekoliko treninga kao predavačica iz oblasti osnova razvijanja web aplikacija i sa svakog od treninga nosim jako puno uspomena. Tek na treninzima sam uvidjela koliko djevojčice zaista ne znaju šta je IT, i koliko im se malo prilike pruža kroz tradicionalno obrazovanje, a odatle potiče i manjak samopuzdanja kada je u pitanje bavljenje ovim poslom. Mali trud nas trenerica njima znači zaista mnogo i vjerujem da smo nakon svakog treninga dobile bar nekoliko budućih kolegica.

Mnogi naglašavaju kako je IT industriji potreban veći broj žena. Ti si kroz IT Girls inicijativu radila na motivisanju djevojčica da počnu razmišljati u smjeru IKT sektora. Možeš li nam reći više o samom radu sa djevojčicama, kakva su njihova očekivanja, želje, možda strahovi?

Rad s njima je pravi ‘piece of cake’. Brzo usvajaju znanja, jako brzo se osamostale i na kraju nas sve iznenade onim sto uspiju da naprave za tako kratko vrijeme. Na početku treninga neke djevojčice budu uplašene od toga sta ih čeka, ali jako brzo shvate da pravila nisu stroga, i da ih niko ne kažnjava ako nešto ne znaju ili pogriješe. Naprotiv, na greškama najbolje uče. Ono što nas trenerice raduje jeste da i po završetku treninga djevojčice ne odustaju od učenja, i nerijetko nam se jave da pokažu kako su nadogradile znanje započeto na našim treninzima.

Kakvi su tvoji dalji planovi po pitanju obrazovanja i karijere u IT sektoru

Planiram da još proširim znanje o data sciencu i bioinformatici generalno. To je ono što me trenutno najviše privlači, a čime god se budem bavila u budućnosti, najbitnije mi je da mi to predstavlja izazov, a nikad samo naviku.

 Koji je tvoj lični moto?

Uvijek radi ono što voliš, i nikad ne prestaj voljeti ono što radiš.

I na kraju, šta bi poručila djevojčicama koje su trenutno pred izborom buduće karijere?

 Poručila bih im da je sasvim uredu ako su zbunjene i ako ne znaju čime bi se bavile jer sa 18 godina jako puno ljudi ne zna sta želi od života. Raspitajte se koje su vaše mogućnosti i pokušajte saznati što više o svakom zanimanju kako bi otprilike dobile osjećaj da li je to ono čime bi se mogle baviti. Ukoliko se odlučite za IT svijet, treba da znate da je on jako prostran i da ima mjesta za svakoga. A ukoliko osjećate da imate manjak znanja vezan za računare, on se jako brzo nadoknadi, samo je potrebna volja za tim.