Kada se spoje radoznalost jedne djevojčice, upornost koja prkosi stereotipima i nevjerovatna želja da se stvaraju aplikacije koje olakšavaju svakodnevnicu, dobije se priča Nejre Čorić – direktorice Code Loop-a i inženjerke koja stoji iza desetina mobilnih rješenja. Od prvih redova JavaScript-a u petom razredu, preko Flappy Bird-a skrivenog u crno-bijelom terminalu, do nagrađivanih chatbot aplikacija i pokretanja vlastite kompanije, Nejra je pokazala da karijerni put ne mora biti uredna, ravna linija. Priča je to o hrabrosti da se sanja veće, ali i o disciplini da se svaki san pretvori u funkcionalnu, lijepo dizajniranu aplikaciju.

Možeš li nam reći kako je počela tvoja priča u svijetu tehnologije?

 

Moja priča sa informatikom počinje još u petom razredu osnovne škole, kada je moj otac pronašao jednu online platformu za učenje programiranja. Tada sam prvi put zakoračila u svijet JavaScripta. Iako mi je sve to u početku djelovalo pomalo dosadno, ubrzo sam poželjela praviti igrice. Tako je nastala moja prva igra — Flappy Bird, napravljena u C++, kompletno urađena pomoću zvjezdica u terminalu.

U šestom razredu sam se priključila informatičkoj sekciji, gdje smo radili u QBasicu. Iako sam cijenila što učim osnove, i dalje mi je sve to djelovalo previše apstraktno — sve se odvijalo u komandnoj liniji, bez ikakvog vizualnog prikaza. Izgledalo je kao da sam haker, ali mi je nedostajala kreativna sloboda i vizualni rezultat rada.

Pred kraj osnovne škole prvi put sam otkrila svijet razvoja Android aplikacija. Sjećam se kako smo tata i ja pokušavali pokrenuti Android Studio na mom starom Lenovo laptopu. Tada su bile potrebne posebne postavke za emulator na Windowsu, a tata mi je čak donosio RAM pločice s posla u nadi da će poboljšati performanse.

Kada sam konačno kupila novi laptop, napravila sam svoju prvu Android aplikaciju — chat bota, za koju sam osvojila i nagradu. Tu se rodila moja prava ljubav prema mobilnom razvoju. Najviše me privuklo to što sam u svakom trenutku mogla vidjeti rezultat svog rada i imala sam potpunu slobodu da pravim što god poželim.

U to vrijeme sam poželjela razvijati i aplikacije za iOS, ali nisam imala MacBook, koji je bio neophodan za iOS razvoj. Tek kada sam dobila svoj prvi stalni posao, uspjela sam da se posvetim iOS platformi. Pola godine sam molila šefa da mi pokaže osnove iOS-a — on je tada bio glavni iOS developer — i tako je počeo moj put u Apple ekosistemu.

Prvu praksu sam imala u trećem razredu srednje škole, a svoj prvi stalni posao sam dobila sredinom četvrtog razreda. U toj firmi sam počela kao praktikant, a nakon šest mjeseci sam postala stalni član tima i tu ostala naredne dvije godine. Nakon toga sam odlučila da dam otkaz i pređem u drugu firmu, u Travniku. Imala sam još nekoliko saradnji s raznim timovima, ali sam na kraju donijela odluku da pokrenem vlastitu firmu — i to je danas moj glavni fokus.

Spomenula si da ti je jedna od IT Girls sesija bila prekretnica – možeš li nam reći više o tome i kako je uticala na tvoj put?

Prije te sesije, zapravo sam bila na tački kada sam ozbiljno razmišljala da odustanem od programiranja. Dva puta sam pala na jednom JavaScript takmičenju koje mi je tada mnogo značilo – ne zbog nagrada, već zbog prilike da dobijem Microsoft certifikat. Nakon toga sam rekla da više nikada neću programirati, čak sam razmišljala i da promijenim školu. Nikome nije polazilo za rukom da me uvjeri da ne odustanem, sve dok nisam dobila poziv na jednu panel diskusiju.

Tamo sam upoznala Aminu, koja je postala moja mentorica i prekretnica u mom putu. Njena podrška i razumijevanje su mi pomogli da se vratim na pravi put. Nedugo nakon toga, organizovano je IT Girls takmičenje u kojem je zadatak bio da se napravi chatbot aplikacija, ali su prijave bile moguće samo za timove. Dva dana pred kraj roka sam ih kontaktirala i pitala da li mogu učestvovati kao individualka. Rekli su: “Kako ćeš to stići za jedan dan?” – ali sam uspjela. Napravila sam aplikaciju sama i na kraju osvojila nagradu.

Sjećam se da sam istog trenutka otrčala do roditelja u radnju da im ispričam, i odmah zatim pozvala Aminu da joj se zahvalim, jer bez nje ne bih uspjela. Ta sesija i susret s njom su za mene bili ključni – vratili su mi vjeru u sebe i podsjetili me zašto sam uopšte zavoljela programiranje.

 

Šta te posebno privlači kod razvoja mobilnih aplikacija?

Kod razvoja mobilnih aplikacija me najviše privlači to što odmah mogu vidjeti rezultat svog rada – sve ono što isprogramiram postaje opipljivo, korisno i živo. Volim taj osjećaj kada aplikacija zaživi na ekranu i kada znam da će je neko stvarno koristiti.

Takođe, razvoj mobilnih aplikacija mi pruža ogromnu kreativnu slobodu – mogu osmisliti i napraviti rješenje za gotovo bilo koji problem. Posebno me raduje to što se tehnologija stalno mijenja, pa svaki novi projekt donosi nešto drugačije. Nikad nije dosadno, jer uvijek učim nešto novo, bilo da je to nova biblioteka, framework ili dizajnerski pristup.

Osim toga, volim koliko je razvoj mobilnih aplikacija “kompletan” – objedinjuje dizajn, logiku, interakciju s korisnikom i backend integracije. Svaki projekat je prilika da rastem, kako tehnički, tako i kreativno.

Kako je došlo do osnivanja kompanije Code Loop?

Većinski dio odluke da pokrenem vlastitu firmu nije proizašao iz nekih idealnih prethodnih iskustava, već upravo suprotno – iz brojnih izazova i neugodnosti kroz koje sam prolazila radeći za druge kompanije. Dođete do tačke kada vam postane izuzetno nelagodno stalno tražiti novu priliku, prolaziti kroz desetine, pa i stotine intervjua, suočavati se s odbijenicama, a i kada konačno dobijete posao – naiđete na razne neprijatnosti, lošu komunikaciju, nerazumijevanje ili nedostatak podrške.

Shvatila sam da želim nešto drugačije. Želim radno okruženje u kojem se cijeni znanje, trud, inicijativa i međusobno poštovanje. Želim graditi tim u kojem se osjećamo slobodno da učimo, griješimo, rastemo i stvaramo vrijedne proizvode.

Drugi dio moje odluke desio se u pravo vrijeme – upala sam na program obuke za žene u poduzetništvu. Taj program mi je otvorio novu perspektivu, osnažio me i dao konkretne alate da od ideje stvorim nešto stvarno. To je bio ključni trenutak u kojem sam odlučila da ne čekam više “pravu priliku”, već da je sama stvorim – i tako je nastala moja firma.   

Koji su bili najveći izazovi na početku i kako si ih prevazišla?

Kada otvorite firmu, jedan od najvećih izazova je osigurati dovoljno projekata koji mogu pokriti osnovne troškove poslovanja — od plata i doprinosa, do kancelarije, opreme i alata. Nije dovoljno imati samo želju i znanje, potrebno je i pronaći klijente koji vam vjeruju, a istovremeno održati kvalitet, rokove i timsku motivaciju.

Na samom početku, sve je novo i neizvjesno — vi ste odgovorni za sve: za razvoj, komunikaciju s klijentima, finansije, planiranje, vođenje tima i još mnogo toga. To može biti iscrpljujuće, ali istovremeno i prilika za veliki lični i profesionalni rast.

Te izazove sam prevazilazila korak po korak – uz puno strpljenja, učenja, razgovora s drugim poduzetnicima, i najviše zahvaljujući ljudima koji su mi dali priliku kada sam je najviše trebala. Učila sam kako da vodim posao, kako da organizujem tim, ali i kako da odbijem projekte koji nisu u skladu s mojom vizijom, što je jednako važno kao i prihvatiti nove.

Danas sam zahvalna na tim početnim izazovima jer su me naučili kako da budem istrajna, fleksibilna i realna, ali i da cijenim svaki mali uspjeh na putu ka nečemu većem.

Koji bi savjet dala mlađoj sebi na početku karijere?

Rekla bih sebi da ne moraš znati sve odmah i da je sasvim u redu osjećati se izgubljeno na početku. Važno je učiti korak po korak, ne upoređivati se s drugima i ne potcjenjivati vlastiti napredak.

Takođe bih sebi poručila da traženje pomoći nije znak slabosti, već snage. Umjesto da trošiš sate u tišini pokušavajući sve sama, slobodno postavi pitanje – jer to često ubrza proces učenja i gradi odnose s kolegama.

I još nešto – ne zaboravi da cijeniš svaki svoj uspjeh, ma koliko mali bio. Svaka prva aplikacija, riješen bug, ili usvojena nova tehnologija je korak naprijed.

Na kraju, rekla bih: vjeruj sebi malo više, i kreni hrabrije – jer zaslužuješ biti tu gdje jesi.

 

Na koji način se trudiš stalno napredovati i učiti nove stvari?

 

Trudim se da svakodnevno budem u toku s novim tehnologijama i trendovima – kroz članke, konferencije, kurseve, ali i kroz realne projekte na kojima radim. Najviše učim upravo u praksi, kad se susretnem s nečim što do tada nisam radila. Takođe, često testiram nove pristupe, čak i u manjim zadacima – jer vjerujem da se kroz svakodnevne izazove najviše raste.

 

Okružujem se ljudima od kojih mogu učiti, a istovremeno pokušavam i drugima prenijeti ono što znam. Kada naučiš da dijeliš znanje, mnogo brže i dublje ga razumiješ.

 

Šta bi poručila djevojkama koje možda oklijevaju da se upuste u IT svijet?

 

Poručila bih im da ne moraju čekati da se osjećaju 100% spremno – jer niko to zapravo nikad ne osjeti potpuno. IT je svijet u kojem se konstantno uči i mijenja, i to je njegova ljepota.

 

Ako te zanima tehnologija, ako voliš da rješavaš probleme, ako ti je uzbudljivo kada nešto napraviš da “radi” – ovo je prostor u kojem ima mjesta i za tebe. Ne dozvoli da te obeshrabre predrasude, nesigurnost ili tuđa mišljenja.

 

I najvažnije – tvoje mjesto u IT-u ne mora da liči na ničiji tuđi put. Možeš biti programerka, dizajnerka, testerka, product manager… mogućnosti su ogromne, samo trebaš napraviti prvi korak.

 

Iz razgovora sa Nejrom jasno je da uspjeh ne nastaje preko noći niti se gradi na savršenstvu, nego na spremnosti da griješimo, pitamo i uporno učimo. Svaki korak njezinog puta nosi poruku: kada ne pronađeš prostor u postojećem sistemu – izgradi vlastiti. Danas, kroz Code Loop, Nejra pruža drugima upravo ono što joj je nekada nedostajalo : podršku, jasno vodstvo i uvjerenje da je IT mjesto i za kreativnost i za zajednicu. Bilo da tek otkrivate IT svijet ili razmišljate o osnivanju vlastite firme, neka vam njena priča bude podsjetnik da hrabrost, posvećenost i ljubav prema tehnologiji uvijek pronađu put – čak i kada taj put trebate sami iscrtati.