Elmana Pelko se profesionalno bavi razvojem softvera već 9 godina. Dio je Authority Partners tima. U razgovoru sa njom saznajemo da voli svoj posao, pogotovo rad sa studentima i studenticama, te imamo priliku vidjeti robota kojeg je programirala zajedno sa kolegama i kolegicama. Istovremeno, Elmana nam ruši sve stereotipe o programiranju i informatici.

U Authority Partnersu je počela raditi prije 8 godina kao početnica, junior software developer. Rad, trud i želja za sticanjem novih znanja njeni su glavni pokretači, kaže Elmana, naglašavajući da rad u IT industriji znači konstantno učenje. „Kada sam počela raditi, trudila sam se koristeći vrijeme nakon posla da stignem naučiti što više. U ovom poslu je potrebno puno samostalnog učenja i rada jer kad dobiješ neki novi zadatak, obično ne dobiješ vrijeme da naučiš kako ga riješiti, već se očekuje da ćeš istraživati i naći način. Kasnije sam postala team lead, pa program architect i trenutno imam čast da budem AP Lab Mentor. AP Lab je projekat koji pruža mogućnost zainteresovanim osobama da dožive stvarno IT radno okruženje, da se takmiče sa rokovima, sa drugim timovima, kao i da pokažu svoj napredak. U trenutnom poslu uživam, volim da upoznajem nove ljude i da se družim, a ovaj posao znači upravo to – stalno biti u kontaktu s ljudima. AP Lab Mentor ima zadatak da studentima i studenticama koji pohađaju tromjesečnu praksu u AP Labu pomaže da rade na svojim projektima – zajedno prolazimo sve faze razvoja softvera, svih komponenti. Moj zadatak nije da ih učim osnove programiranja, to je nešto što donose sa fakulteta, već da ih spremim za budući posao, da ih naučim procesu razvoja softvera u profesionalnoj kompaniji.“

Programiranjem se odlučila baviti iz inata iako je, kaže, ljubav prema matematici i logici oduvijek postojala. „Do 3. razreda srednje škole nisam znala šta ću studirati, ali sam znala da će biti nesto vezano za matematiku, jer mi je to bio najdraži predmet kroz cjelokupno školovanje. A priča kako sam odlučila studirati Elektrotehnički fakultet i naučiti programirati, vezana je upravo za matematiku. Naime, imala sam druga koji je imao poteškoća sa matematikom i zamolio me da mu pomognem. Ja sam ga poučavala, a onda se on ponudio da mi se, kako je rekao, iz zahvalnosti oduži tako što će “očistiti“ moj kompjuter od virusa i zaštititi ga. Naivno sam pristala, a on je umjesto toga instalirao programe kojima je mogao da kontroliše moj računar, da ga pali i gasi, ulazi u moje aplikacije, pomjera i briše stvari, te čita sve moje konverzacije… Osjećala sam se naivno i glupo i u tom trenutku sam donijela čvrstu odluku da naučim „sve o kompjuterima“. Počela sam istraživati i učiti sama, a nakon zavrsetka gimnazije, jedini logičan izbor fakulteta je bio upravo Elektrotehnički fakultet Univerziteta u Sarajevu, smjer računarstvo i informatika.“

Na pitanje da li je teško naučiti programirati, te koliko je zaista važno poznavati matematiku za programiranje, Elmana odgovara: „Programiranje je dosta apstraktno, to je osnovni izazov, ali kad naučiš da razmišljaš na taj način, postaje puno lakše. Matematika je prvi predmet koji nas nauči da razmišljamo logički – ne moraš baš voljeti matematiku, ali treba da voliš da rješavaš probleme. Integrali, limesi i trigonometrija nam nisu potrebni u svakodnevnom radu“, kaže ona kroz smijeh.

Timski rad i lako vidljivi rezultati

Jedan od ustaljenih stereotipa o programiranju je da se ono svodi na individualni rad. Međutim, u Elmaninom slučaju, kao i kada je u pitanju rad u Authority Partnersu, timski rad je ključan: „Sve zavisi od projekta. Veliki projekti u našoj firmi zahtjevaju ogromnu saradnju. Rijetke su situacije u kojima bi imao mogućnost da radiš u stereotipnom okruženju „sam u podrumu“, bez kontakta sa ljudima.“

Reakcije okoline na zanimanje „programerka“ uvijek su zanimljive, kaže Elmana: „Stariji ljudi, koji znaju da sam studirala Elektrotehnički fakultet, me često pitaju da im popravim kućanske aparate poput veš mašine ili pegle. Ovo nije posao koji se može dijeliti na „muški i ženski“, ne zahtjeva fizički napor, svako ko ima sposobnost da logički razmišlja može biti programer ili programerka.“

Kod programiranja najviše voli što je rezultat brzo vidljiv, moguće je ostvariti puno malih uspjeha i pobjeda tokom samo jednog radnog rada, što pruža veliki osjećaj zadovoljstva i uspješnosti. Ipak, proces stvaranja nečega pomoću koda nije uvijek jednostavan: „Bila sam tako sretna kada sam isprogramirala prvi program, misleći „to je to, evo ga rezultat, moj posao je gotov“. Međutim kolega mi je tada rekao da je to tek početak, onda slijedi testiranje, traženje bugova i popravljanje istih. Moraš naći način da natjeraš program da radi tačno ono sto treba da radi.“

Mladim djevojkama i ženama koje razmišljaju o poslu u IT sektoru, poručuje da nemaju izgovora da to i ne urade: „Danas ima dosta fakulteta, akademija, čak i kurseva koji pružaju ljudima mogućnost da nauče programirati, pa se tako proizvodi i dosta kadra različitih sposobnosti i preferenci. Kriteriji za programere i programerke puno su strožiji u današnje vrijeme, više je ponuda, pa je tako potražnja selektivnija. Dostupno je sve, tako da nema izgovora da nešto ne pokušaš samostalno uraditi i unaprijediti svoje znjanje. Ovo je idealan posao za žene, lagan je, nije fizički zahtjevan, možeš raditi u ugodnoj atmosferi svoje kancelarije ili doma. Većinom ne zavisiš od BH tržišta rada, možeš sarađivati sa drugim zemljama, putovati, pokretati svoj biznis. Ako imaš dostupnu internet konekciju i laptop, možeš se nalaziti bilo gdje u svijetu i raditi, programirati, pa čak i voditi timove. Svako može sebe pronaći u programiranju.“