Amina Čelik je software developerka u kompaniji Atlantbh Sarajevo. Smatra da radi u odličnoj radnoj atmosferi i timu, u kojem se međusobno pomažu, privatno druže, te imaju priliku za napredak i učenje. 

Razgovarao: Haris Dedović

IT Girls: Kad dođeš ujutro na posao, kako se osjećaš?

Osjećam se prijatno. Ne moram da žurim. Oficijelno radno vrijeme je od devet do pet, ali je dosta fleksibilno. U tačno vrijeme moram biti samo onda kada imam neki sastanak.

IT Girls: Kako je počelo tvoje zanimanje za IT? Otkad ono traje?

Uvijek me je interesovala informatika. Kroz osnovnu školu, kroz srednju, a poslije sam se odlučila na taj korak da upišem Elektrotehnički fakultet i malo sam se razočarala na početku. Na Elektrotehnici su se tada tek na drugoj godini studija izučavali predmeti vezani za računarstvo i informatiku. Na prvoj godini bila su samo dva predmeta vezana za programiranje, a ostalo je bilo elektrotehnika i matematika. Drago mi je da je sada situacija drugačija.

IT Girls: Kažeš da si se zainteresovala za programiranje još u osnovnoj školi. Obično dobijamo odgovor da se to desilo kasnije. Kako?

U osnovnoj školi mi je išla informatika. Imali smo jako finu profesoricu koja se mnogo trudila da nas nešto nauči, da mi nešto isprogramiramo. Više se i ne mogu sjetiti koji je to programski jezik bio. U srednjoj školi sam se malo dvoumila. Razmišljala sam o nekim drugim fakultetima, ali na kraju sam se opet vratila programiranju.

IT Girls: Je li misliš da si dobro odlučila?

Definitivno – da!

IT Girls: Kažu da je Elektrotehnički fakulet težak. Šta ti je bilo najteže dok si studirala?

Dobro, bilo je teških predmeta, ali kroz učenje, pomaganje i zajednički rad nije nemoguće.

IT Girls: Znači nisi imala nikakvih problema na fakultetu?

Pa nisam. (smijeh) Nije lako, ali u biti se svodi na to da ako naučiš za neki ispit, položit ćeš, ako ne naučiš nećeš.

IT Girls: Kad si završila fakultet, šta si radila dalje, kako si došla u ovu kompaniju?

Prije nego sam  završila fakultet prijavila sam se na praksu u Atlantbh u okviru programa Moja praksa. Ne mogu reći sa sigurnošću, ali mislim da sam prva ili druga generacija tog programa. Bilo je super. Svaki student na praksi je imao svog mentora. Dosta je drugačije od fakulteta gdje se asistenti ne mogu posvetiti svakom studentu ponaosob. Ja sam imala mentora koji ima dugogodišnje iskustvo u IT-u i posvetio mi je baš mnogo vremena. Tu smo učili, pronalazili rješenja, on je analizirao moje znanje i spram toga mi davao zadatke da se unaprijedim.

IT Girls: Je li vam taj prvi projekat bio uspješan?

Da. Pogotovo je bio značajan zbog toga što sam to poslije u svom CV-u mogla navesti kao jedan od projekata na kojima sam radila.

IT Girls: Koliko je ‘bildanje’ CV-a bitno u IT-u i kako ga najbolje ispuniti?

Mnogo je bitno. Studenti bi trebali da se prijavljuju na prakse i da rade u studentskim organizacijama, jer se dosta tih projekata može pokazati poslije u CV-u. Obično se završi fakultet, a onda kad se dođe na razgovor za posao, student nemaju šta staviti u CV, osim fakultetskih projekata. Ovako, ako si radio u nekoj organizaciji, na nekom projektu, možeš pokazati urađeni posao.

IT Girls: Jesi li ti bila u nekoj studentskoj organizaciji?

Ja sam bila u IAESTE-u (International Association for Exchange of Students for Technical Experience). To je program obezbjeđivanja praksi u Bosni i Hercegovini za studente iz drugih zemalja. Zauzvrat mi dobijamo prakse u drugim državama, za naše studente. Tu sam bila dio IT tima. Lično, nisam uspjela da odem ni na jednu od tih praksi, jer sam već dobila posao, pa nije bilo smisla, ali bih voljela da jesam.

IT Girls: Kažu da je u Bosni i Hercegovini teško naći posao. Kako si ga ti našla?

U IT sektoru nije teško. Koliko ja znam, svi iz moje generacije su zaposleni. Ja sam dobila posao nakon prakse.

IT Girls: Već si rekla da si zadovoljna uslovima. Da li si zadovoljna zaradom?

Da.

IT Girls: Da li bi preporučila nekom da se bavi IT-em samo zbog novca?

Samo zbog novca, ne. Ja se vodim time da novac dođe sam kada se radi ono što se voli i kada se čovjek trudi u svom poslu. Tako da ne treba obraćati pažnju na novac toliko koliko treba obratiti pažnju na to da nam posao bude zanimljiv.

IT Girls: Da li misliš da neko može raditi ovaj posao i ukoliko mu/joj nije zanimljiv, ali da je satisfakcija novac?

Može, ali onda neće dolaziti sretan na posao.

IT Girls: Atmosfera u kompaniji je vrlo prijateljska. Da li se družite međusobno i u slobodno vrijeme i ako da, kako?

Da. Organizujemo često druženja poslije posla, za Novu godinu ćemo imati i party. Osim slobodnog vremena, prostor je tako koncipiran da se možemo družiti u toku radnog vremena, popiti kafu i tako dalje. Prosječno radimo dnevno kao i bilo koji drugi posao – osam sati, pet dana u sedmici. Jedino što je razlika između IT-a i drugih poslova je da ako završim ranije svoj posao za taj dan, ne moram sjediti i „grijati stolicu“ nego mogu da idem kući.

IT Girls: Ovo je posao u kojem se mora svakodnevno učiti. Koliko ti dnevno ode vremena na učenje novih stvari?

To uvijek zavisi. Svakodnevno se susrećem sa problemima koji treba riješiti. Nekad se desi da dođem odmah do rješenja, a nekada je potrebno sagledati problem sa druge strane, možda potražiti neko već postojeće rješenje i slično. Ne bih mogla reći koliko, ali mislim da treba svaki dan odvojiti vrijeme i naučiti nešto novo kako bismo išli „u korak s vremenom“.

IT Girls: Da li postoje ljudi koji se „opuste“ i idu sa tim da im ne treba to novo znanje?

Može se desiti da se opuste u tom smislu da ne uče ono što se ne tiče konkretno njihovog posla. No, ako se direktno tiče njihovog posla, onda moraju učiti budući da se svakodnevno nameću problemi koji se ne mogu riješiti sa već postojećim znanjem vec ga treba konstantno nadograđivati.

IT Girls: Znači ako bi neko odlučio da ne uči imao bi veliki problem nakon određenog vremena?

Vjerujem da bi.

IT Girls: Programiranje se često smatra muškim poslom. Kako se ti osjećaš kada se govori o ovoj temi?

Mislim da u IT-u nema razlike između spolova. Kada pričam s ljudima iz drugih profesija, imam osjećaj da misle da je to “muški posao”. Ustvari nije tako. Programiranje se može naučiti i nije nikakav bauk. Primjera radi, u mom timu imaju četiri žene i jedan muškarac. Čak i sada je već veliki broj žena u IT-u i ne mislim da ima nekog razloga zašto da ih ne bude više. U IT-u se gleda rezultat, tako da vam niko neće reći “vaše rješenje ne valja, jer ste žensko”.

IT Girls: I za kraj, šta bi rekla djevojčicama koje se još uvijek omišljaju da li da idu u IT ili ne?

Rekla bih im da se ne boje i da to nije ništa toliko teško koliko se predstavlja. Elektrotehnički fakultet se može završiti kao i bilo koji drugi uz rad, trud i učenje. Poslije mogu dobiti dobar posao, bez diskriminacije i da mogu raditi u jako lijepom okruženju.