Nedavno zaposlena programerka Irma, za IT GIRLS priča o ljubavi prema programiranju koje datira još od osnovne škole, studentskim danima, te praksi koja je i dovela do prvog zaposlenja koje je ispunilo sva njena očekivanja.

Razgovarala: Senka Imamović

Kako je Irma otkrila da voli programiranje i odlučila se time baviti u budućnosti?

U trećem razredu osnovne škole sam dobila svoj prvi računar, i sve mi je bilo zanimljivo. Tada još uvijek nisam imala internet, ali sam naučila raditi u Word-u, Excel-u, Paint-u…. Moj prvi susret sa programiranjem bio je u osmom razredu i to sa QBasic-om. U tom periodu još uvijek nisam bila sigurna da li ću se baviti programiranjem, ali sam znala da ću se baviti nečim vezanim za informatiku. Srednja škola je samo ojačala moju ljubav prema programiranju. Moji roditelji su završili Srednju Elektrotehničku školu, ali je mama ipak odlučila upisati Pedagoški fakultet (i smatram da uopće nije pogriješila). Tako da sam uvijek imala ideju o upisivanju ETF-a, ali zvanična odluka je pala krajem srednje škole.

Po čemu pamtiš prve dane na ETF-u?

Početak je bio težak. Promjena okruženja, novo drušvo, novo sve. Jedna velika inspiracija u mom školovanju bio je profesor Jurić. Na njegova predavanja mi je uvijek bilo zadovoljstvo ići, i velikim dijelom je zaslužan za to što nisam odustala od programiranja. Naravno, ovdje sam nabrojala samo dobre stvari. Bilo je mnogo prepreka, ali sada kad gledam na sve, jako mi je drago što nisam odustala od ovog poziva.

Sad si četvrta godina ETF-a? Je li naporno?

Postoji mnogo različitih odgovora koje bih mogla dati na ovo pitanje. Poprilično sam naučila biti organizovana, tako da stižem uraditi sve na vrijeme – kako obaveze vezane za posao,  tako i za fakultet. Ali imala sam situacija kada je bilo panike sa obje strane, a ti ne smiješ dozvoliti nijednoj strani da to osjeti. U biti, kada su ispiti, više je obaveza, i dosta manje slobodnog vremena. Ali sve to brzo prođe, i shvatiš u čemu si pogriješio, i kako ćeš sljedeći put postupiti. Sve je to jedno lijepo životno iskutvo koje je neizbježno na putu do uspjeha.

Pored fakultetskih obaveza odlučuješ probati raditi praksu u Mistralu. Zašto baš Mistral?

Jako je teško biti u IT svijetu, a ne znati za Mistral. Dovoljno je da odeš na njihovu Facebook stranicu, i da budeš očaran/na kompanijom. Njihove kancelarije, Lunch and Learn sesije, zanimljivosti, novosti i u svemu tome i uposlenici, ti na slikama vidiš koliko oni vole to što rade. Moj prvi susret s ovom kompanijom je bio na JobFAIR-u kojeg je organizovao EESTEC. Tada sam i ja kao članica EESTEC-a bila jedan od organizatora, pa sam i prije samog sajma saznala za Mistral. Menadžment je prepoznao naš trud, i Mistral je postao kompanija učesnica na našem sajmu. Tada sam imala priliku razgovarati sa uposlenicima, i dobiti još ljepšu sliku o kompaniji. Malo kasnije sam imala priliku i uživo vidjeti kako izgledaju kancelarije. Sve je to utjecalo na to da pošaljem prijavu za praksu. A ono što je meni također zanimljivo, a vezano je  za JobFAIR, jeste to da nakon što sam 3 godine bila jedna od organizatorica, ove godine sam dobila priliku da budem i na drugoj strani štanda i ponosno predstavljam Mistral.

Kakvo je iskustvo bilo probati stečeno teoretsko znanje i u praksi?

Pričajući sa kolegama shvatila sam da rijetko koji fakultet ima takav plan i program da možeš naučiti dovoljno da se zaposliš. Stvari se u ovoj struci mijenjaju munjevitom brzinom, a plan i program na fakultetima baš i ne. Ono čemu me je ETF najbolje naučio je logika razmišljanja i posvećenost. Kako riješiti neki problem, kako program učiniti funkcionalnim, da ne troši mnogo memorije, i da je sve nabrojano u što manje linija koda. Godine rada i učenja su se stopile u 3 mjeseca prakse, i bilo mi je zanimljivo kako se za stvari koje sam izbjegavala jer sam mislila da mi neće trebati sada podrazumijeva da znam, ali i obrnuto – stvari koje sam učila do detalja su sada prevaziđene.

Tvoja praksa je nedavno rezultirala i ponudom za posao. Čestitam! Jesi li se nadala da će prvi posao tako brzo doći i kako namjeravaš usklađivati obaveze?

Prije svega, hvala ti. Naravno da sam se nadala, ali sam isto tako bila svjesna da sam prije svega studentica sa ne tako mnogo radnog iskustva. Obzirom da je praksa bila full time, odnosno radila sam svaki dan od pola 9 do 5, ta tri mjeseca prakse su bili prilika da vidim da li sam spremna raditi i studirati. Kao što sam rekla maloprije, bilo je situacija kad nisam znala na koju stranu ću prije, međutim ispiti su prošli odlično, a također i praksa. Trenutno sam back-end software developer na jednom veoma interesantnom projektu, i uživam raditi svoj posao. Sve se može, i to bez velikog odricanja, samo ako znaš uskladiti vrijeme i obaveze, a pogotovo ako voliš ono što radiš.

Koje su ti vještine bile potrebne, pored onih koje si ponijela s ETF-a naravno, da dobiješ taj posao?

Prije svega, neformalne vještine (soft skills). Više nije u pitanju fakultetski projekat, i nije najveći problem koju ćeš ocjenu dobiti. Sada greška može imati puno veće posljedice. Ali pod “greškom” ne podrazumijevam grešku u kodu ili slično. Nego greške koje nastaju nakon tih. Vrlo je bitno znati održati finu atmosferu u timu, znati kada trebaš da se povučeš, a kada da se usprotiviš, znati naći način na koji ćeš to uraditi i slično. Te pojedinosti utječu na tim, a atmosfera tima se odražava na njegovoj efikasnosti. Dakle: rad u timu, komunikacija, spremnost da učiš i da bogatiš svoje znanje konstantno – sve su to vještine koje ljudi primijete i cijene.

Šta najviše voliš u svom poslu, tj. zašto je dobro biti programerka?

Zato što prije svega svakodnevno razvijaš logiku razmišljanja. Kako i zašto nešto (ne)radi. I u toku si kada  izađe neka nova “cool” tehnologija. A možeš i sama sebi napraviti nešto “cool”. Samo zamisli, i ostvari J.

Koji savjet s početka tvoje karijere ti je najviše koristio?

Postoji mnogo savjeta koji su me usmjeravali i doveli do ovoga gdje sam sada. I postoji mnogo osoba koje su mi davale te savjete. Međutim, tvrdim i uvjerena sam u to da bez svojih roditelja ne bih bila ni blizu ovome što sam sada. Mnogo puta sam htjela odustati, i mislila da sam u situaciji bez izlaza. Svaki put su mi pokazali onu stranu koju u tim trenucima nisam vidjela. Priuštili su mi sve što mi je bilo potrebno za obrazovanje. Također, velika podrška mi je i moj momak, koji mi je uvijek davao snagu i podsticaj za dalje.

Kakvo je tvoje radno okruženje i da li se rad u jednoj IT firmi razlikuje po nečemu od ostalih?

Već je poznato da većina IT kompanija ima svoje prostorije za zabavu i fenomenalne kancelarije i to je sada standard. Ono što je prvo ostavilo dojam na mene je način na koji ova kompanija gleda na svoje uposlenike, do te mjere da, ukoliko si prehlađen, imaš obezbijeđenu tabletu. Ali ono što me najviše fascinira su fenomenalni ljudi oko mene s kojima svakodnevno radim. Pored toga što su profesionalci u svom poslu oni su i šampioni u mnogim sportovima, sviraju instrumente, roditelji su, profesori na fakultetimai imaju odličan smisao za humor. Neopisiv je osjećaj poznavati i raditi sa takvim ljudima.

Koji su tvoji planovi za budućnost?

Plan mi je unaprijediti svoje vještine i svoje znanje, a Mistral upravo pruža veliki spektar takvih prilika za svakoga od nas i to na vrlo kreativne i zanimljive načine.

Šta bi ti savjetovala nekom ko razmišlja o poslu u toj struci?

Tehnologija čini veliki dio sadašnjosti, a koliko će tek biti neizostavni dio budućnosti svi možemo pretpostaviti. Virtualna realnost, pametne kuće i gradovi, samovozeći automobili i mnoga druga tehnološka čuda nam već kucaju na vrata. Ako posjedujete strast prema programiranju i znanje u ovoj struci, sigurno nikada nećete biti na birou ili imati dosadan dan.