Dženita Demir je učiteljica u Osnovnoj školi Behaudin Selmanović. Prepoznata je kao lider u korištenju tehnologije za unapređenje obrazovnog procesa od strane Microsoft-a, te je proglašena za jednog od troje inovativnih nastavnika u 2016. godini. Odgovorila je na pitanja o prednostima posla, unapređenju obrazovnog procesa kroz IT, budućnosti, te koliko je važno da djecu i mlade učimo kako da se pravilno koriste tehnologijom.
Iza vas su izvrsni uspjesi u polju korištenja tehnologija u unaprijeđenju obrazovnih procesa. Kako ste se zainteresirali za ovu problematiku i odlučili se za veću angažiranost?
Hvala vam na takvom viđenju stvari. Ipak, ja na sve to ne gledam na taj način. Ne posmatram kao uspjeh već kao koračanje stazom koja vodi do uspjeha učenica i učenika na njihovom putu ka znanju, odrastanju i pronalaženju svog mjesta u ovom svijetu. I to je ustvari i odgovor na vaše pitanje. Postojao je trenutak u mojoj karijeri kada sam osjetila da mi je u učionici dosadno i da ne dopirem do učenika koliko bih željela, a to nije bilo fer prema njima. Postojao je trenutak kada sam znala da moram ili nešto promijeniti u svom pristupu i načinu rada ili otići. Izabrala sam ovo prvo. Tehnologija je bila moj put.
Microsoft vas je 2016. prepoznao kao lidera u korištenju tehnologije za unaprijeđenje obrazovnog procesa, te ste jedna od troje inovativnih nastavnika proglašenih u toj godini. Koliko su takve nagrade obaveza za daljnja inovativna rješenja, a koliko vjetar u leđa vašim idejama?
Moja saradnja sa Microsoftom počinje još, sada već davne, 2011. godine. Te godine smo kolegica Ajla Halilović, nastavnica informatike, i ja, uradile projekat vježbi za početno čitanje i pisanje u OneNote-u sa kojim smo konkurisali na njihov Konkurs za inovativne nastavnike. Pobijedile smo i predstavljale BiH na Evropskom Forumu za Inovativne nastavnike u Lisabonu. Nakon toga su nastali projekti Online škole u prirodi, Logopedskih vježbi za djecu sa poteškoćama u govoru. Dobili smo zvanje Microsoft Expert Edukatora i predstavljale BiH na Microsoftovom svjetskom forumu u Barseloni i Budimpešti. Onda se desio SOLE (samostalno organizovanog okruženja za učenje) projekat sa nastavnicom matematike Fahrijom Muratović. Ona je također postala dio Microsoftovog tima u BiH, a nas dvije skupa postale smo MS treneri. Sa tim projektom smo se predstavili na Microsoftovoj konferenciji u Redmondu u SAD. Projekat je bio zaista poseban. Cijela priča o elektronskoj učionici u Kantonu Sarajevo, ali i u još 10 gradova BiH nastala je upravo na njemu. Microsoft je firma koja zaista ima sluha za obrazovanje i kroz veliku svjetsku mrežu nastavnika koju je izgradila zaista motiviše nastavnike na promjenu paradigme učenja i poučavanja, na preuzimanje inicijative, na cjeloživotno učenje. Ove godine šesti put po redu sam proglašena Microsoft expert edukatorom što zaista jeste čast, ali i obaveza da to i opravdam. Danas nas je 6 u BiH i nadamo se da će mreža svakim danom biti sve jača.
Kroz Microsoftova takmičenja, imali ste priliku učestvovati nekoliko puta u svjetskim finalima sa raznim inovativnim projektima. Kako se bh. ideje i rješenja nose sa svjetskim i koliko je u BiH trenutno moguće i dostupno korisititi tehnologiju za unapređenje obrazovnog procesa?
Mogu sa ponosom reći da potpuno ravnopravno možemo parirati bilo kome. Na tim forumima sam se susrela sa nastavnicima koji rade u daleko manje razvijenim zemljama od naše i vidjela sam kako u tako teškim uvjetima rade genijalne stvari. Sa druge strane tu su velike i razvijene zemlje koje imaju skoro nestvarne uvjete za rad. I jedni i drugi vas motivišu na svoj način. Od sviju njih možete mnogo naučiti. Daleko najljepša stvar je uspostavljenje kontakata i saradnje sa nastavnicima i učenicima iz drugih zemalja. To i moje učenike i mene čini sretnima i motivisanim za nove ideje i projekte.
Kakva su vaša iskustva u unapređenju obrazovnog procesa kroz IT? Koliko često dobijate mogućnost da dijelite svoje dobre prakse sa ostalim u obrazovnom sektoru?
Danas se mnogo govori o tome da djeca provode mnogo vremena uz računare, tablete i telefone i vodi se velika polemika oko toga da li je bilo potrebno uvesti informatiku od prvog razreda u škole. Današnja djeca žive u jednom potpuno novom vremenu. Njima je tehnologija bliska. Mi njima ne trebamo da im dajemo informacije. Mi njima ne trebamo da ih naučima kako da uključe i koriste računare i ostale uređaje. Mi treba da damo smisao korištenju tehnologije. Tu je razlika između vremena koje oni provode sa tehnologijom kod kuće i onoga za šta je mogu i trebaju koristiti u školi. Uloga učitelja je promijenjena. Mi smo sada tu da ih naučima šta da rade i kako da filtriraju i iskoriste informacije koje su im dostupne i da ih uputimo da tehnologiju koriste razmišljajući zašto i za šta, u koju svrhu, jer kao što je rekao Lao Tce, učenje bez razmišljanja je prazno, a razmišljanje bez učenja je opasno. Dakle, zahtjevi novog vremena zahtijevaju unapređenje obrazovnog procesa kroz upotrebu IT i drago mi je reći da se to ipak dešava. Otpori uvijek u određenoj mjeri postoje, ali uvijek postoje i pioniri i entuzijsti koji misle drugačije i osvjetljavaju put. Svaki takav učitelj i učiteljica će naći način da podijele svoja iskustva sa drugima, ali i da stalno uče od drugih. Takvih prilika, ako ih želite naći, mislim ima sasvim dovoljno.
Prema vašem mišljenju, šta treba da mijenjamo u zemlji, od obrazovnog i odgojnog do profesionalnog, kako bi djevojčice i djevojke bile ravopravne učesnice u razvoju IT industrije, a time i u razvoju društva?
Čak i u mnogo razvijenijim društvima od našeg postoje predrasude i žene i djevojčice se stavljaju u drugi plan. Vremenom i one počinju vjerovati da je to svijet u koji ne pripadaju. Lični primjer i angažman je najbolji put da im pokažete šta je moguće i da ih motivišete. Razgovarati. Pričati. Dati im priliku da uspiju i tako izgrađivati njihovo samopouzdanje.
Postoje li još uvijek predrasude o ženama u IT sektoru? Jeste li se vi susretali sa predrasudama toga tipa u svojoj karijeri?
Iako u nekoj manjoj mjeri, ali mislim da predrasude i dalje postoje. Ja sam učiteljica, radim u učionici i imam sreću da crpim energiju od djece, a djeca nemaju predrasude. Sa druge strane učiteljski posao je prihvaćen kao onaj za koji je prirodno da ga obavlja žena. Da li je ipak prirodno da ona ušeta u IT svijet??? Imam sreću da radim u kolektivu koji na to gleda sa velikim odobravanjem i podrška ne izostaje.
Poruka djevojčicama koje sanjaju da promjene svijet svojim inovacijama i IT rješenjima?
“Work hard, dream big!”
Koji su vaši daljnji planovi po pitanju obrazovanja i karijere vezane za IT?
Da biste bili aktivni i mogli u nastavi koristiti IT morate kontinuirano raditi na sebi, pratiti trendove, posjećivati obuke, radionice, konferencije, razmjenjivati iskustva. To je do sada za mene bio dobar recept, pa namjeravam tako i nastaviti.
Poruka za IT Girls Bosne i Hercegovine?
Izabrali ste put koji nije lagan, ali baš to je, sigurna sam, za vas izazov. Radite mnogo i na način koji će mnogim djevojčicama pomoći da potpuno sigurno, dostojanstveno i sa osmijehom na licu dosanjaju svoje snove i pokažu svoje kapacitete i vještine. Sigurnim korakom nastavite dalje. Iskrene čestitke!