Ines Kulenović software developerka u firmi QSS najviše radi na razvoju web stranica i razvoju web aplikacija

Razgovarao: Haris Dedović

IT Girls: Koliko dugo radiš u IT-u?

U ovoj firmi radim preko godinu dana. Prije toga sam radila neke prakse i studentske poslove.

IT Girls: Šta si radila kao studentica?

Najviše je to bilo bazirano na instrukcijama, pomaganju drugim kolegama oko seminarskih, projekata i tako tih stvari.

IT Girls: Kako si se odlučila da ideš u tehničko-tehnološkom smjeru?

Ja sam voljela matematiku. Voljela sam stvari koje su logične i koje se ne moraju „štrebati“. Mene je privuklo to što je to nešto logično gdje ja mogu sa nekoliko logičkih zaključaka da napravim nešto. Osim toga, volim da kreiram svoje stvari. Volim posao koji nije već neko napravio više puta, nego da ja dadnem neko svoje rješenje nekog problema.

IT Girls: Kad je tačno to počelo?

U srednjoj školi. Tad smo se počeli nešto malo baviti programiranjem i tada me je zaintrigiralo. Tako sam odlučila da idem u tom smjeru, čisto da vidim kako će to izgledati.

IT Girls: Imamo informacije da u našem obrazovnom sistemu nema mnogo kvalitetne informatike. Kako je bilo kod vas?

U drugom razredu gimnazije smo radili neke osnove programiranja. Svi su govorili kako je to nešto super teško, kako je to neki bauk, a ja sam vidjela da to meni dobro ide. Profesor koji je predavao, predložio mi je da mi oformimo neku sekciju i da se malo više bavimo sa tim. Tako su krenula neka takmičenja, kantonalna, državna, itd. Nije to bilo ništa napredno, ništa ekstra organizovano, ali dovoljno da me zainteresuje.

IT Girls: Kako se zvao profesor?

Jasmin Hodžić u Gimnaziji Bihać.

IT Girls: Koliko je ta sekcija utjecala na tvoj odabir poslovnog puta?

Utoliko da me je usmjerila u informatiku. Da nije bilo te sekcije možda bi to bilo mašinstvo, građavina, uglavnom nešto tehničko. Ovako sam odabrala informatiku.

IT Girls: Kako ti je bilo na fakultetu?

Na dodiplomskom studiju u Bihaću – super. Nisam imala nikakvih problema. Svi su bili prijateljski raspoloženi – i profesori i kolege. Gradivo mi je bilo zanimljivo. Bilo je nekih i manje zanimljivih, ali sve u svemu zadovoljna sam bila i sa znanjem i sa svime ostalim.

IT Girls: Onda si došla na Elektrotehnički fakultet u Sarajevu. Kako si se navikla na život u novom gradu?

Prvih nekoliko mjeseci, ne bih rekla teško, nego jednostavno to prvo odvajanje od kuće i samostalni život. Na početku je to sve novo. Onda ulazite u krug ljudi koji se već međusobno znaju i funkcionišu, jer su već završili dodiplomski na tom fakultetu. Treba se onda sprijateljiti i početi družiti s njima. To je jedino malo bilo izazovno, ali opet ništa strašno i nije bauk. Za nekoliko mjeseci sam se uklopila, tako da bih rekla da je i to bilo bez problema.

IT Girls: Na poslu, mnogo rješenja tražite na Googleu. Kad Google ne zna, gdje tražite?

To su najčešće druge kolege. Na poslu imate uvijek nekog starijeg i iskusnijeg ko se nekad susreo sa takvim problemom. Taj kolega ili kolegica, ako ne zna rješenje, a najčešće zna, onda barem zna usmjeriti u kojem smjeru trebati istraživati. Tako se suzi područje problema.

IT Girls: Jesi li nekada imala problem koji nisi mogla riješiti?

Nema nerješivog problema. Najprije bih rekla da postoje problemi koji se ne mogu riješiti optimalno sa datim resursima i mogućnostima, nego sa nekim alternativnim metodama koje možda nisu u potpunosti zadovoljavajuće , ali sve i jedan problem se može riješiti na neki način.

IT Girls: Kažu da je IT bauk, da je programiranje teško da se nauči. Je li?

Nije. Ono je toliko logično i jednostavno. Sva poenta je uhvatiti dobar početak, napraviti dobru osnovu. Iz toga se sve ostalo razvija.

IT Girls: A šta su te osnovne stvari?

To su stvari koje se uče na onim početnim kursevima. Šta je programiranje, kako izgleda linija koda i šta se dešava u pozadini.

IT Girls: Kažu da je u Bosni i Hercegovini teško naći posao. Kad si zavrišla fakultet, za koliko vremena si se zaposlila?

Za tri dana otprilike. (smijeh) Već pred kraj studija sam počela tražiti posao i krenula sam sa slanjem mailova i gledanjem konkursa. Išlo je samo po sebi. U većini slučajeva kad se pošalje aplikacija za posao u IT-u, dobije se odgovor, pa makar i kad nisu zainteresovani.

IT Girls: Šta ti je najinteresantnije u tvom poslu?

Mogućnost da kreiram svoje neko rješenje. Svaki projekat je drugačiji. Na svakom projektu se radi nešto novo i nešto što se ranije nije radilo. Svaki projekat nudi nešto novo da se nauči. I svaki put, iako radite nešto što ste ranije radili, uvijek ima prostora da se nešto unaprijedi, pa i da se dadne neki svoj „potpis“, neki svoj „pečat“. Jednostavno se dešavaju nove kreacije svaki put.

IT Girls: Govoriš o kreaciji. Da li programiranje onda ima neku još neotkrivenu vezu sa umjetnošću i autorstvom?

Pa možda ne sa umjetnošću. Ja bih uporedila sa kuhanjem. Kako se kaže ‘tri osobe će napraviti isto jelo na tri različita načina’, tako je u programiranju. Tri osobe će isti problem riješiti na tri različita načina.

IT Girls: A hoće li onda biti isto funkcionalno za onog krajnjeg korisnika koji ne zna ništa o tome?

Naravno da hoće.

IT Girls: Zar je to toliko široko?

Nisu to nužno neke ogromne, dijametralne razlike. Primjera radi, dvije osobe mogu krenuti pisati kod na isti način, sredina bude različita, a kraj isti. Rješenje je tu, sve radi, ali nisu ista rješenja.

IT Girls: Koliko se radi u IT-u? Je li naprono?

Zavisi od projekta, okruženja, firme u kojoj se radi i želja one/onoga ko radi. Može se raditi mnogo, a može se raditi i baš malo. Može se raditi freelance od kuće, mogu se raditi dva posla, pa da izađe na 12 sati. To je individualno.

IT Girls: Koliko ti radiš?

Osam sati dnevno.

IT Girls: Je li nekad radiš prekovremeno?

Trenutno ne, ali mi to ne bi bio problem. Ja volim to što radim.

IT Girls: Rekla si da se može raditi i četiri sata dnevno ako neko želi. Da li se onda od toga može pristojno živjeti?

To kao i sve zavisi od potreba osobe. Možda malo teže sa četiri, ali sa regularnih osam radnih sati dnevno, pet dana u sedmici se sasvim fino može živjeti uz sve potrebe čovjeka – plaćanje računa, hrana, odjeća, godišnji odmori i putovanja, i slično.

IT Girls: Jesi li ti zadovoljna svojom zaradom?

Jesam. Dobra stvar u ovoj struci je što je napredak omogućen. Tako da nakon nekog vremena, dvije, tri godine, iskustva možete mnogo lijepo živjeti. Jer kad ste naprimjer senior develper, vi za dvije godine možete uštediti novac za neki pristojan automobil. Ako ste početnik, malo teže, ali iskustvo dolazi poprilično brzo u ovom poslu.

IT Girls: Kad dođeš kući poslije posla, kako se osjećaš?

Umorno.

IT Girls: A za koliko se odmoriš?

Za nekoliko sati. Obično nekom fizičkom aktivnošću, izlaskom na kafu, druženjem i slično.

IT Girls: Jesi li nekad imala ikakvih problema što si djevojka u IT-u?

Nikad. Uvijek je u društvu postojala doza toga „nije to za žene“, ali meni je ono – što da ne?

IT Girls: I šta bi rekal nekim djevojčicama koje sad razmišljaju da li ili ne na tehničko-tehnološko poslovno usmjerenje?

Ja bih uvijek odabrala tehnički fakultet. To nudi mogućnosti da brzo nađete posao, poslovi su dobri i dobro plaćeni.