Medina Krivić je software developerka u QSS firmi u Sarajevu. Već u srednjoj školi se opredijelila za matematički ssmjer, gdje je jedan od glavnih predmeta bila informatika. kaže da joj se tada najviše svidjelo “klasično programiranje”, tj. pravljenje običnih statičkih web stranica kao i neke aplikacije u C++.  Nakon srednje škole je upisala Informacione tehnologije na Burch Univerzitetu i  trenutno je prva godina master studija.

Razgovarao: Haris Dedović

IT Girls: Išla si u Prvu gimnaziju u Zenici i kažeš da si tamo napravila prve korake ka profesiji. Kako bi ocijenila plan i program iz tog predmeta u svojoj školi?

Pa, kod nas je taj program bio poprilično dobar. Radili smo dosta korisnih stvari. Tako da je meni prvi semestar programiranja bio lagan, jer sam imala znanje već naučeno u gimnaziji. Radili smo osnove, logiku programiranja, tako da mislim da nam je profesor Muhamed Porča, koji nam je tada predavao, pružio odlično predznanje. Susretali smo se programima kao što su Dreamweaver, Microsoft Access, učili smo osnovne baze podataka, grafičke prikaze sa C++, statičke web stranice.

IT Girls: Je li te to privuklo u IT?

Još kao dijete me interesovala tehnologija i kompjuteri, a u srednjoj školi sam samo nastavila. A šta me je privuklo tome je to, da kad se nešto pravi i odmah se vidi rezultat toga, strašno je interesantno. Lijepo je nešto napraviti i instant vidjeti rezultate svog rada.

IT Girls: Koliko ti je to predznanje olakšalo dalji razvoj vještina u IT-u?

Kako sam već rekla, predznanje mi je puno olakšalo prvi semestar na fakultetu. Bila sam u prednosti nad svojim kolegama koji se ranije uopće nisu susretali sa programiranjem. Dosta nas je radilo već u osnovnoj školi sa nekim primitivnijim programima, ali sa nekim ozbiljnijim stvarima se ostali nisu susretali.

IT Girls: Je li bilo nekih još pozitivnih stvari u tom programu u Prvoj gimnaziji Zenica?

Ono što je još dobro na tom programu je što je povećan broj časova iz matematike, a matematika i matematička logika su osnova za programiranje. Mislim da program još traje, ali ne mogu sa sigurnošću reći, jer sam završila prije četiri godine.

IT Girls: Koliko je ljudi iz tvoje generacije, sa tog smjera, otišlo u IT?

Negdje blizu pola ljudi je otišlo u IT. Devet ljudi od 20 ljudi sa mog smjera je upisalo više obrazovanje vezano za IT struku. S tim da su bila dva smjera, a i sa tog drugog smjera je nekolicina ljudi otišla u IT.  Prva gimnazija Zenica je poznata po tome da dosta učenika upisuje elektrotehniku, informatiku i matematiku.

IT Girls: Da li znaš gdje su te tvoje kolege sada i šta rade?

Neki još uvijek studiraju, neki su otišli u inostranstvo na master, većinom su dobili stipendije, neki rade i tako.

IT Girls: Ti si diplomirala u septembru i već radiš?

Da, našla sam posao otprilike mjesec dana poslije diplomskog. S tim da sam ja tokom studiranja, na drugoj godini, radila pola radnog vremena nekih devet mjeseci. Imala sam i tri prakse u različitim IT firmama, to nam je omogućio fakultet. Da bismo mogli da radimo, uredili su raspored na taj način da prva četiri dana imamo što više aktivnosti na fakultetu, a da nam je petak ili slobodan ili samo sat, dva predavanja. Osim toga, na našem fakultetu je praksa obavezna, tako da svi to moraju završiti. Da bismo dobili diplomu, moramo završiti dvije prakse.

IT Girls: Kakav je studentski život dok se radi i studira uporedo?

Bilo je poprilično naporno. Međutim, to je samo na početku. Poslije se čovjek valjda na sve navikne tako da mi nije bilo toliko ništa zahtjevno.

IT Girls: Studenti se najčešće žale na nedostatak novca. Kakav je osjećaj biti studentica i imati svoju platu uz to?

Pa to je super stvar. Generalno je lijepo biti plaćen za svoj rad. Čovjek počne više cijeniti neke stvari, u ovom slučaju novac i tu platu koja se dobija. Onda se još u tom slučaju više cijeni slobodno vrijeme kada ga manje ima. Kada se studira i provodi neko vrijeme na fakultetu, mi smo većinom bili u prosjeku nekih šest sati dnevno, a ostalo sve je slobodno vrijeme, ono proleti i ne osjeti čovjek. Međutim, kad je čovjek zaposlen i svaki sat vremena moraš da isplaniraš, onda se počne cijeniti i odlazak na kafu i izlazak i sve te neke stvari koje volimo da radimo baš tada kada smo slobodni.

IT Girls: Jesi li imala dobar društveni život za vrijeme studiranja?

To jesam. Osim što sam radila i studirala, bila sam i u studentskoj organizaciji International Association for the Exchange of Students for Technical Experience (IAESTE) tako da je sve bilo ispunjeno i isplanirano.

IT Girls: A kakav je bio rad u studentskoj organizaciji?

Nije mi bilo naporno. Dobro mi je došlo da dobijem neke druge, društvene vještine. Također sam naučila raditi u timu s drugim ljudima, pogotovo sa onima koji nisu programeri. Jednostavno je drugačija sredina, jer sam radila sa ljudima koji mi nisu prvenstveno bili prijatelji pa kolege, nego samo poznanici na početku. Tu su stvari drugačije. Kada radite neki projekat u timu na fakultetu, to je obično tim prijatelja, a u organizaciji nije tako. Svo to iskustvo je super došlo što se tiče nekih poslovnih stvari; kako kontaktirati nekoga formalno, kako poslati e-mail, zahtjev i tako dalje. Pošto je to organizacija za studentske razmjene, upoznala sam i neke ljude iz drugih kultura. Tu se nauči dosta o običajima nekih drugačijih ljudi, druge kulture i slično. Naravno, i engleski jezik se usavršava.

IT Girls: A društveni život dok si bila u organizaciji?

Nije mi utjecalo toliko na taj neki društveni život. Imala sam vremena za sve, samo sa malo drugačijim rasporedom vremena. Ono što se meni tad sviđalo je da nije bilo puno gledanja TV-a i sličnih gluposti na koje se inače troši vrijeme. A interesantno je da sam u tom periodu mnogo više izlazila nego prethodnu godinu kada sam imala više slobodnog vrmena.

IT Girls: Radila si, studirala, bila u studentskoj organizaciji, izlazila, imala društveni život… Kažu da je IT težak. Kako si uz sve to uspjela završiti fakultet u roku?

Ja mislim da svako ima onaj neki talenat ili kako se u žargonu kaže „nešto što mu/joj ide od ruke“. Mislim da je kod mene bilo upravo to. Matematika mi je uvijek bila jača strana. Naravno, bitno je da se voli to što se radi. I da ne volim, ne bih uspjela ni završiti ni biti dobra u tome.

IT Girls: Često čujemo da je bitno voljeti IT da bi se radilo u industriji. Je li to baš najbitnija stvar?

Jedna od bitnih karakteristika je i ta. Bilo koji posao ako se radi, a da se ne voli, onda čovjek nije efikasan ni produktivan niti može toliko dobro raditi posao.

IT Girls: Kako ljudi reaguju kad kažeš da si programerka?

Dosta naših ljudi još uvijek ne zna šta je tačno programiranje. Kome god nešto se pokvari na kompjuteru ima neko viđenje da treba da pita programera/ku. U suštini, ja nemam nikakve veze sa tim. Mislim, ima veze, ali nije baš ono čime se ja bavim. Onda s druge strane, bilo je i nekih ružnih reakcija kao što je „Ti se time baviš samo radi zarade i potražnje na tržištu“. Bilo je i onih koji se iznenade što sam ja djevojka i što mi se to stvarno sviđa.

IT Girls: Misliš li da ima neke razlike između muškaraca i žena u IT-u?

Pa i nema baš.

IT Girls: A da li misliš da djevojke imaju neke prednosti?

Koliko ja znam, ne. Zato što se stalno povećava broj djevojaka u IT-u.