Ana-Maria Stancu je predsjednica udruženja E-Civis iz Rumunije. Kroz svoju karijeru, Ana-Maria Stancu radila je na podučavanju djece robotici, sa posebnim naglaskom na pružanje edukacije i onima koji to ne mogu priuštiti.
- Velika ste promotorka uslužnih i humanoidnih robota u Rumuniji, možete li objasniti glavne razlike među njima? Možete li nam reći više o Vašem nedavnom angažmanu na ovom polju?
Prije svega, započela bih razgraničenjem industrijskih i uslužnih robota. Na primjer, robotske ruke koje vidimo u mnogim tvornicama u Evropi su industrijski roboti, što znači da mogu podizati težak teret (mogu podići šasiju automobila), imaju upravljačku konzolu i potreban im je specijalizirani programer/ka za njihovo programiranje. Budući da su tako veliki i teški, predstavljaju rizik za svoje ljudske kolege, pa rade svoj posao u kavezima, tako da ne mogu naštetiti nikome ko uđe u njihovo područje rada. S druge strane, servisne robotske ruke su također robotske ruke, ali mogu podići samo do 4-6 kg i mogu se programirati sa kompjutera, koristeći čak, nećete vjerovati u ovo: blokove koda kao u programskom jeziku Scratch. U osnovi, ako ste vlasnik/ica kafića, lako možete instalirati uslužnog robota za podizanje šoljice kafe.
Humanoidni roboti su roboti koji oponašaju ljudsku figuru. Većina ih je na točkovima, budući da robot koji se može kretati vlastitim nogama ima početnu cijenu od oko 500 000 eura i po toj je cijeni uglavnom za potrebe istraživanja, a ne za komercijalnu upotrebu.
- Kako se robotika u Rumuniji razvijala posljednjih godina i koji su glavni izazovi u godinama koje dolaze?
Rumunija je među zemljama koje zaostaju za automatizacijom s 11 industrijskih robota na 10 000 industrijskih radnika, dok je prosjek u Evropskoj uniji 78 industrijskih robota na 10 000 industrijskih radnika. Međutim, sada sa pandemijom, sve se više kompanija i državnih institucija bave automatizacijom i digitalizacijom, a naravno i robotikom. Rekla bih da je naša kampanja za promociju robota za dezinfekciju koju distribuišamo i integrišemo u Rumuniji otvorila oči mnogim institucijama, a neke su ga počele kupovati kao sredstvo prevencije protiv COVID-19. Vjerujem da će se u narednim godinama situacija poboljšati, ali i dalje je vrlo izazovno napredovati u ovoj oblasti te razvijati i izrađivati vlastite robote. S obzirom na ulaganje u hardver, razvijati prototip robota je puno skuplje nego raditi na nekom softverskom prototipu.
- Prema indeksu ravnopravnosti spolova, rodna je razlika u STEM polju manja u Rumuniji nego u većini ostalih država članica EU-a. Šta se to drugačije radi u Rumuniji?
Analizirali smo u Rumuniji navedene postotke. Pristup internetu i visoka rodna ravnopravnost vjerojatno su jedine dvije teme u kojima se ističemo u poređenju sa ostatkom država Evropske unije, a pitali smo se i zašto. Jedan od mogućih razloga je komunizam. U doba komunizma, vjerovali ili ne, žene su bile jednako tretirane. Od svih se očekivalo da idu na posao, baš kao i muškarci, i razvijaju karijeru. U to doba, bilo je žena koje su radile na poslovima varenja, građevinskim i drugim zadacima, koji se danas smatraju muškim poslovima. Međutim, mora se primijetiti jedno: mnogo je djevojaka koje su se odlučile za karijeru u tehničkim naukama, ali malo je onih koje zapravo rade u ovom polju, a još je manje onih koje vode IT kompanije. Dakle, rekla bih da smo zadovoljni situacijom na ovom polju, ali moramo biti oprezni da ne prekinemo ovu ravnotežu.
- Koji bi bio Vaš savjet djevojkama koje razmišljaju o karijeri u robotici?
Savjetovala bih im ono što savjetujem svima: slijedite svoj san i radite ono što vas čini sretnim. Pokušajte pronaći što više informacija kako biste se mogle odlučiti i otkriti svoju strast. Sve što mogu reći je da je robotika područje u kojem vam ne trebaju samo vještine programiranja. Potrebne su vam socijalne vještine, da biste vidjele kako robote možete učiniti prijateljskim za korisnike, potrebna vam je kreativnost, kako bi ih učinili atraktivnim, trebaju vam prodajne vještine i mnoge druge. Važno je prepoznati da li je robotika nešto što vam se sviđa, nešto zbog čega ujutro oduševljeno ustajete iz kreveta i nešto zbog čega želite nastaviti učiti.