Elma Arslanagić

Ne volim što se riječi ‘komplikovano’ i ‘teško’ povezuju sa IT-em

Elma Arslanagić je software inženjerka u Authority Partners Sarajevo. Za IT Girls Elma priča o svojim prvim koracima u svijetu IT-a, obrazovnom sistemu i karijeri.

Razgovarao: Haris Dedović

IT Girls: Imaš petogodišnje iskustvo u industriji. Kako se desio prvi korak do toga?

To je malo logična priča. Ja nisam Elektrotehniku upisala zbog IT-a. Naprotiv, upisala sam zbog mog interesovanja prema matematici i fizici. Sredinom prve godine kad sam došla u susret s programiranjem na nekom ozbiljnijem nivou, to je bilo kod profesora Željka Jurića na predavanjima, uvidjela sam koliko je to ustvari zanimljivo, koliko je kreativan posao, koliko je u neku ruku i povezano s tim mojim interesovanjima matematikom i fizikom i tu sam se onako baš opredijelila za to zanimanje. Tako da, tek negdje na kraju prve godine Elektrotehnike sam znala da želim to da radim zaista. Prije toga nisam ozbiljnije dolazila u dodir s programiranjem, jer nekako nastavni program, posebno u srednjim školama, nije baš posvećivao neku posebnu pažnju programiranju. Tako da nisam mogla razviti neki afinitet prema tome.

IT Girls: Sad kada si već u IT-u, a kažeš da maltene nisi imala dodira sa tim do kraja prve godine fakulteta, koje je tvoje mišljenje o tome koliko je naš obrazovni sistem u osnovnim i srednjim školama naklonjen IT-u?

Iskreno, nisam sigurna koliko je situacija bolja trenutno. Čula sam da ove sada generacije imaju malo ranije upoznavanje s informatikom u osnovnim i srednjim školama. Za vrijeme mog školovanja u srednjoj školi, znači prije nekih desetak godina, ja nisam imala skoro nikakav dodir sa programiranjem, niti je bio adekvatan kadar u srednjim školama koji je mogao da približi nama učenicima cijelu tu jednu struku. Tako da nisam nikad mogla da vidim koje su to prednosti toga i koliko je to ustvari pozitivno i zanimljivo.

IT Girls: Da li misliš da bi to trebalo da se unaprijedi?

Mislim da bi djeca čak od osnovne škole trebala da dođu u dodir sa programiranjem, barem sa nekim  osnovama i da je školovan i adekvatan kadar zadužen za njihovo obrazovanje. To bi trebalo raditi tako da to ne izgleda kao nešto što je problematično i komplikovano, i nešto što je nerazumljivo, nego nešto što je pristupačno i prihvatljivo djeci na razmuijevajućem nivou. To je neophodno, jer imam osjećaj da ljudi generalno posmatraju programiranje kao nešto što je teško, nešto što ne može svako naučiti, nešto čemu se treba posvetiti vrijeme od malih nogu, čemu se ne može pristupiti jednostavno. To je potpuno pogrešno po mom mišljenju.

IT Girls: Tvoj stav je da IT i programiranje uopće nisu komplikovane stvari?

Ja ne volim nekako riječi “komplikovano” i “teško”. Te dvije riječi daju negativnu konotaciju struci. Ustvari, jedino što je bitno za znati, u ovoj struci, jeste da postoje stvari za koje treba malo više vremena i stvari za koje treba malo manje vremena. Znači jedino pitanje koje čovjek koji hoće da počne ovim da se bavi treba da postavi sebi jeste: “Koliko sam spreman/na vremena da uložim u svoje znanje, u lični razvoje?”. Definitivno treba da se uloži vrijeme, ali može da se nauči i nije toliko komplikovano, pogotovo ne onoliko koliko se od toga pravi fama.

IT Girls: Često čujemo da u IT-u radno vrijeme nije fiksno, da su radni sati fleksibilni i tako dalje. Koliko realno neko ko radi u IT-u ima vremena za sebe?

Ja do sada nisam imala neki veliki problem sa vremenom koje imam za sebe. Tačno je da nekad postoji potreba da se ispoštuju rokovi i to je tako u svakoj firmi. Onda se cijeli tim ljudi potrudi da se to ispoštuje. Možda se nekad malo više vremena uloži. Međutim, to nije ništa što se ne dešava u drugim profesijama i nije ništa što predstavlja problem za privatni život. Isto tako, barem ja, nikad nisam osjetila neki vid pritiska od strane menadžmenta da uložim neko dodatno vrijeme koje ja ne želim da uložim u posao, a da se ono izuzima od mog ličnog vremena.

IT Girls: Kad se sve sabere i oduzme, koliko radiš dnevno u prosjeku?

U prosjeku radim nekih osam sati dnevno. Dešavalo se naravno da se nekad radi malo duže, malo više, ali to nikad nije bilo neko pretjerano nerealno radno vrijeme. Tako da, trenutno, zaista moje radno vrijeme je osam sati i to je to.

IT Girls: Kažeš da se dešavalo da se radi duže. Je li se dešavalo da se nekad radi kraće?

Naravno. Prema mom dosadašnjem iskustvu, kad god je potrebno, izlazi se u susret zaposlenicima, ukoliko neko mora da izađe ranije ili da dođe malo kasnije. Za sve privatne obaveze su veoma fleksibilni. Daju mogućnost da se i dogovori i da se nadoknadi ukoliko je potrebno i tako dalje. Mi sa tim nikad nismo imali problem.

IT Girls: Konkretno, da li misliš da bi bilo moguće za nekoga, ko bi poštovao rokove i odrađivao posao, da se budi u podne i da dolazi i odlazi kad hoće?

U suštini, nisam sigurna koliko bi to moglo funkcionisati, posebno u velikoj firmi. Mora se biti malo i realno. Zaista je potrebno da postoji neki red, posebno zbog nekih sastanaka i toga administrativnog dijela posla, koji se ne tiče toliko programiranja. Mora da postoji neka organizacija rada. Tako da ne bih baš rekla da je moguće da neko dolazi i odlazi baš kad hoće, ali je veoma bitno da firma izađe u susret ukoliko postoji realna potreba.

IT Girls: Znači, ima neka struktura, ali je dosta fleksibilna?

Da, upravo tako.

IT Girls: Koliko IT firme ulažu u ugođaj na radnom mjestu i “nenovčano” zadovoljstvo uposlenika?

Rekla bih da je ovo jedna od najpovoljnijih struka što se tiče tog dijela posla. Firme zaista pokušavaju na razne načine da zadrže dobre ljude. Najbitnije je kako neko radi svoj posao i koliko dobro ga radi. Mislim da je svakoj firmi u cilju da zadrži dobrog radnika. Tako bi trebalo da bude u svim firmama. Iz mog iskustva, IT firme, više nego neke druge obraćaju pažnju na to kako se ljudi osjećaju, kako ljudima odgovara radna atmosfera. Mnogo puta imamo organizovane team buildinge i uveliko se podstiče komunikacija među kolegama. U suštini, rekla bih da se u IT-u mnogo pažnje obraća tome da je uposlenicima što ugodnije na radnom mjestu.

IT Girls: Sigurno imaš prijatelje i poznanike koji rade u drugim strukama. Koliko se takva ulaganja razlikuju između IT-a i drugih profesija?

Definitivno mislim da je, u ovom momentu, u Bosni i Hercegovini, to u IT-u najviše razvijeno. Generalno, smatram da je IT industrija ona koja najviše brine o ljudima. Kako si rekao, imam poznanike i prijatelje i iz struke, ali i van nje, i najviše pozitivnih iskustava sam čula baš iz IT-a.

IT Girls: Koliko si napredovala od prvog radnog dana do danas?

Kad sam došla tu, na četvrtoj godini fakulteta, krenula sam kao software inženjer početnik. Sada, pet godina poslije, vodim tim ljudi, sve više učim i napredujem svaki dan. Osim tehničkih stvari, naučila sam dosta i o radu sa ljudima i nekim drugim menadžerskim sposobnostima.

IT Girls: Šta bi rekla djevojčicama i djevojkama koje zanima IT, a nisu još sigurne?

Mnogo puta sam čula da djevojkama koje hoće u IT kažu da je to nešto teško, komplikovano, da nije za žene i slično. Iz ove perspektive, smatram da je to jedna odlična struka, posebno za žene, jer imate mogućnosti fleksibilnog radnog vremena, pa i potencijalnu fleksibilnost prostora.