Marina Miličević je u srednjoj školi sanjala o različitim karijerama, ali, da joj je neko spomenuo da će raditi kao web developer – slatko bi se nasmijala. Društveni smjer Treće gimnazije u Sarajevu, bez časova fizike i informatike, i s minimalnim fondom časova matematike, rijetko kome služi kao osnov za upisivanje Elektrotehničkog fakulteta. Upravo je to Marina, sada srebrena značka Univerziteta u Sarajevu, i uradila, te time odredila tok karijere koju, sa svoje 24 godine, veoma uspješno gradi.

Razgovarala: Senka Imamović

Po završetku srednje škole naša sagovornica je planirala upisati Ekonomski fakultet, iako su roditelji imali mnogo argumenata protiv. Ipak, odlučuje upisati Elektrotehnički fakultet, da svima onima koji su je do tad potcjenjivali dokaže da ona to može, ali kako kaže, i zbog lakoće pronalaženja posla i bolje perspektive. Unatoč velikoj upornosti, Marina napominje da joj je prvi susret s ETF-om bio katastrofalan. „Prvih mjesec dana mi je sve bilo neshvatljivo, novo i strano. Ljudi koji su tu studirali su bili za mene genijalci koji sve znaju, a meni se činilo da nikad neću to naučiti i da ne pripadam tu. Ubrzo sam se htjela i ispisati, ali su me roditelji nagovorili da odluku donesem nakon što pokušam položiti prve ispite. Taj prvi semestar nisam izlazila i samo sam se posvetila učenju što je rezultiralo uspješno položenim ispitima.“

Već u drugom semestru Marina počinje učiti programirati ne znajući, kako kaže, u šta se upušta. Ipak, zadovoljno ističe kako se ubrzo u tom svijetu pronašla, usavršavajući svoje znanje različitim ljetnim školama, kursevima za programiranje i seminarima. Već na trećoj godini fakulteta čije je zadatke sada bez problema ispunjavala, Marina odlučuje pronaći posao. “Prijavivši se na prvi konkurs za posao ništa nisam očekivala jer sam bila svjesna da ne ispunjavam kriterije te firme, a i bila sam još uvijek studentica. Ipak, primljena sam, ali nakon dva mjeseca sam se odlučila posvetiti fakultetskim obavezama jer nisam sve stizala. Nakon narednog konkursa, dobivši posao u Comtrade-u, ostajem skoro dvije godine tu i to je bila moja odskočna daska. Tad sam paralelno studirala i radila te bila demonstrator na dva predmeta na fakultetu. Na početku je bilo jako naporno, ali vremenom to postane normalno i mislim da sam imala manje obaveza da ne bih bila tako uspješna u svom poslu“, pojašnjava ona.

U septembru prethodne godine odlučuje promijeniti firmu i od tad radi u KLIKI, IT firmi koja u BiH postoji dvije godine. Tu radi kao web developer, ali još uvijek i na ETF-u kao asistentica na dva predmeta. „Ovo je posao bez radnog vremena, i traži mnogo posvećenosti. Posao zahtijeva i ulaganje dosta slobodnog vremena u istraživanje, dosta samostalnog rada, često i rada do kasno u noć jer ste odgovorni za svoje projekte i želite da su vaši klijenti zadovoljni. Ipak, svojim radnim mjestom sam prezadovoljna“, zaključuje Marina.

Odnos prema ženama u IKT sektoru

Zahvaljujući skoro trogodišnjem radnom iskustvu, naglašava kako je ženama u IKT sektoru prilično teško. Ističe jako pozitivna iskustva s dosadašnjim poslodavcima – s kojima se nije susretala s bilo kakvim vidom diskriminacije, ali za Itgirls.ba prepričava jednu situaciju s kolegama. „Mislim da ženama treba mnogo više vremena da se dokažu na radnom mjestu jer se po defaultu smatra da su muškarci superiorniji od nas, ne samo u ovom poslu. Počnete raditi na nižoj poziciji, ali svojim radom se moguće dokazati i napredovati. Moram spomenuti da, kad sam jednom prilikom sjedila sa svojim kolegama i iz šale pitala jednog od njih postoji li šansa da me zaposli u svojoj firmi, on je rekao da mu ne trebaju čistačice, ne znajući moje zanimanje. Tako da, zaista treba vremena da se dokažemo ljudima,“ kaže Marina.

Za sve one koji malo znaju o IKT sektoru Marina naglašava kako je jedna od većih neistina da je to lagan posao jer ne zahtijeva fizičku aktivnost. Mnogi zaboravljaju da je psihički jako iscrpljujući jer tokom cijelog radnog dana morate biti fokusirani i skoncentrisani na ono što radite i sve vrijeme koristiti logiku.

Potreba za kvalitetnim kadrom

Marina spominje i vrijednosti koje poslodavci u IT firmama cijene. „Kad sam mijenjala firmu i predala CV u Kliku, za pola sata su me zvali na razgovor za posao. Za 7 dana sam već bila na novom radnom mjestu. To je prednost ovog posla jer je toliko ljudi traženo. Fakulteti koji stvaraju taj kadar ne mogu zadovoljiti potrebu na tržištu rada i nije toliko pitanje ni kadra koliko kvalitetnog kadra. Sada kad firme slične mojoj zapošljavaju, bitno im je da su ljudi komunikativni, sposobni, spremni za timski rad i saradnju, znaju jezike, imaju organizacijske vještine i sl. jer je programiranje nešto što se može naučiti, i ne podrazumijeva nužno fakultetsku diplomu. Ima toliko akademija, IT kurseva, campova i ljetnih škola na kojima se tehnika programiranja može savladati, ali prethodno nabrojane vještine gradimo mnogo duže“, ističe ona.

Za kraj našeg razgovora, sagovornica optimistično govori da je sretna jer primjećuje da se situacija u IKT sektoru mijenja. „Kad sam upisala fakultet bilo je mnogo više kolega nego kolegica, ali sada kada ja njima predajem vidim dosta djevojaka u klupama i drago mi je da se razvija svijest o perspektivnosti ovog sektora. Upravo zbog svojih organizacijskih vještina, ne nužno tehničkog znanja, žene u ovom poslu mogu biti na vodećim funkcijama,“ zaključuje ona.

Također, poručuje djevojčicama i djevojakama da se ne plaše programiranja i da je samo bitno imati dobru osnovu, nakon koje se lagano nadograđivati. „Moj savjet je da se ne boje, da slijede svoje snove i ambicije, da ništa nije nemoguće i da prepreke ne postoje dok ste vi dovoljno jaki da ih prevaziđete“, završava razgovor Marina. Ovoj mladoj programerki želimo sreću u daljoj akademskoj karijeri – koju namjerava graditi upisivanjem doktorskog studija, kao i mnogo uspjeha na poslovnom planu.