Tea Šušić

Vjerovala sam da u životu ništa nije nemoguće. I uspjela sam!

Tea Šušić je grafička dizajnerka iz Zadra. Ima 25 godina, završila je Grafički fakultet i trenutno radi u Udruzi „Zamisli“ u Zagrebu. Također, Tea je osoba s invaliditetom tipa oštećenja sluha.

IT Girls: Kako i zašto si se odlučila studirati grafičku tehnologiju?

Završila sam Prirodoslovno grafičku školu u Zadru, smjer medijski tehničar. U srednjoj  školi susrela sam se s multimedijom, pravljenjem web stranica i radom u grafičkim programima. Zbog oštećenja sluha puno lakše sam se snalazila u vizualnim medijima. Jako mi se svidjela grafička struka i mogućnost stvaranja različitih kreativnih uradaka. Kada sam završila srednju školu, željela sam upisati fakultet i to jedino Grafički fakultet jer se nisam mogla zamisliti niti u jednom drugom zanimanju.

IT Girls: Da li ti je tvoja poteškoća sa sluhom ikad predstavljala prepreku da se baviš grafičkim dizajnom? Kako su se na fakultetu ponašali ljudi oko tebe?

Gluhoća nije nikakva prepreka za bavljenje grafičkim dizajnom. Dapače, jače razvijene vizualne   sposobnosti mogu rezultirati posebnim grafičkim izričajem, viđenjem stvarnosti na drugačiji način. Profesori na fakultetu odnosili su se prema meni s poštovanjem i uvažavanjem. Uključivali su me u sve aktivnosti čak i u prezentiranje seminara pred ostalim studentima. Naravno, u tim situacijama koristila sam usluge prevoditelja znakovnog jezika, kao i prilikom usmenih ispita. Predavanja sam pratila uz pomoć daktilografa koji je tipkao što profesori govore, a ja sam imala monitor i na taj način bila uključena u sve što se događa. Zahvaljujući podršci prevoditelja i daktilografa, završila sam  fakultet u roku, bez zaostataka. Mnogi oko mene, naročito osobe iz Udruge gluhih, odgovarali su me od ideje da upišem fakultet. Ponašali su se kao je nemoguće da gluha osoba završi fakultet. Međutim, moja želja da pokušam bila je jača od njihovih negativnih prognoza. Vjerovala sam da u životu ništa nije nemoguće. Naravno da sam se morala truditi više nego osobe koje čuju, ali htjela sam dokazati i sebi i drugima da ja to mogu. I uspjela sam!

IT Girls: Tokom studiranja radila si i praksu. Kako ti je bilo to prvo radno iskustvo? Kako su se ljudi ophodili prema tebi?

Prvu stručnu praksu radila sam u jednoj velikoj tiskari gdje sam se upoznala s cijelim procesom tiska, od narudžbe, pripreme, tiska do distribucije tiskarskog proizvoda. Tijekom prakse imala sam prevoditelja znakovnog jezika. Djelatnici tiskare prijateljski su se odnosili prema meni, trudili su se što bolje objasniti mi poslove koje rade. Drugu stručnu praksu odradila sam u tvrtci koja se bavila dizajniranjem i tiskanjem promotivnih materijala. Tu nisam imala prevoditelja, a komunikacija sa suradnicima odvijala se, u pravilu, putem e-maila, jer sam na taj način dobivala radne zadatke koje trebam obaviti.

IT Girls: Da li se baviš programiranjem? Kako ti programiranje može pomoći u grafičkom dizajnu? Da li su to dvoje povezani i kako?

Prije 3 mjeseca krenula sam na edukaciju za programiranje Internet aplikacija. Programiranje i grafički dizajn su dobar spoj jer je za izradu inovativnih i informativnih web stranica nužno znanje iz programiranja, od najjednostavnijih kao što su kontakt forme do vrlo složenih.

IT Girls: Koje programske jezike učiš i zašto baš te?

Učim  slijedeće programske jezike: C#,  ASP.NET,  SQL,  ADO.NET i  XML. To je paket programa koji se nudi u ovoj edukaciji, vjerojatno zato što su primjenjivi i što se na burzi rada često traže znanja iz ovih programskih jezika.

IT Girls: Šta je ono što te najviše zanima i čime bi voljela da se baviš u budućnosti?

Zanima me grafički dizajn, ali i grafička tehnologija, različite vrste tiska na različitim materijalima. Volim vidjeti gotov proizvod, otisnut. Zanima me i fotografiranje, digitalna i umjetnička fotografija, s kojima bih se više voljela baviti u budućnosti.

IT Girls: Šta bi bila tvoja poruka za djevojčice i mlade ljude koji se žele okušati u grafičkom dizajnu i programiranju?

Važno je baviti se s nečim što nas zanima, što nam se sviđa i što volimo raditi. Ako nas nešto zanima, onda ćemo biti spremni potruditi se i naučiti kako se to radi. To je važno za svako zanimanje pa tako i za grafički dizajn ili programiranje. Također, treba biti spreman na cjeloživotno učenje jer se grafička struka i programiranje razvojem informacijskih tehnologija brzo razvijaju te treba pratiti napredne tehnologije. Nešto što se uči na fakultetu kada dođemo na tržište rada već je zastarjelo jer su se u međuvremenu razvili novi grafički programi ili programski jezici. Dakle, važno je ići “ukorak” s vremenom i pratiti najnovija dostignuća.