Nastala u oktobru 2010. godine kao rezultat vizije dva mlada i ambiciozna IT stručnjaka, bosanskohercegovačka kompanija Mistral Technologies danas upošljava devedeset IT stručnjaka i stručnjakinja koji rade projekte za inostrane klijente, te je pouzdan partner vodećim kompanijama iz američke telekomunikacijske i auto industrije. Ono po čemu je Mistral prepoznatljiv jeste i broj programerki u njihovom timu – žene čine 30% zaposlenih. ITGirls tim je posjetio Mistral, te smo imali priliku razgovarati sa dvije software inžinjerke, Verom Grubor i Martinom Višticom. Pitali smo ih da nam prepričaju svoj radni dan, šta ih motiviše, zašto su se odlučile za tu struku. Pročitajte njihove odgovore.

ITGirls: Zašto ste se odlučile za rad u IT sektoru?

Martina: Zato što sam u tome još od osnovne škole našla nešto što me opredjelilo za cijeli život. Mislim da u programiranju mogu pokazati puno više nego u nekim drugim oblastima.

Vera: Sasvim slučajno. Iz nekog razloga sam cijeli život bježala od svega vezano za IT, ali nekako nisam uspjela pobjeći ???? Voljela sam matematiku, preko matematike došla do programiranja i ljubav se rodila.

ITGirls: Recite nam malo više o tvom svakodnevnom poslu – kako izgleda jedan tvoj radni dan?

Martina: Radni dan počinje kratkim sastankom (koji se zove stand-up) u toku kojeg trebamo obavijestiti ostale članove tima šta smo radili prethodni dan, te šta je planiramo raditi taj dan i eventualno kažemo da li smo imali nekih problema koji su nas spriječili u obavljanju predviđenih zadataka. Nakon toga nastavljamo sa svojim redovnim aktivnostima.

S obzirom da  svi radimo u jednom timu, tu smo da jedni drugima pomognemo, kad god možemo, kako bi sve zadatke završavali na vrijeme.

Vera: Dobar dan: Dođem na posao među prvima, da uživam u miru i tišini i da se spremim za nove izazove.  Prođem kroz mailove i druge poruke, ako je sve uredu i nema nikakvih problema vidim koji me zadaci čekaju. Odradim stand-up sa timom, uputimo jedni druge šta smo radili i šta ćemo raditi te ima li nekih konkretnih problema. Počinjemo raditi na svojim zadacima. Ako naiđem na problem prvo ga probam sama riješiti, ako rješavanje traje predugo pitat ću ostatak tima za pomoć. Ako ni oni ne znaju na prvu, mora da je zeznut problem, ali nema veze ???? Još nismo naišli na problem za koji nismo uspjeli naći rješenje, uz malo (više) truda.

Manje dobar dan: Dođem na posao među prvima, da uživam u miru i tišini i da se spremim za nove izazove.  Prođem kroz mailove i druge poruke i vidim da ima problem na produkciji. Budući da je produkcija ‘živa’, korisnici aplikacije su svjesni problema. Eh, tu nastaje trka frka i haos. Pronalazi se bug. Na kojem je dijelu sistema? Ko je radio na tome? (Taj je najbolje upoznat sa kodom i vjerovatno će najbrže i popraviti). Bug je zeznut? Ja radila na tome? Sjednem, smirim se, dubogo udahnem i kažem: Problem? Odlično! Ajmo ga riješiti! Bacam se na posao, rješavam ga… dižem glavu, pogledam koliko je sati… 8? Auuu. Pa dobro, nisam ni planirala danas jesti ili komunicirati sa drugim ljudskim bićima ????

ITGirls: Šta vas motiviše u poslu kojim se bavite?

Martina: Želja za znanjem i usvajanjem novih tehnologija, kao i mogućnost da spojim svoju kreativnost sa programiranjem što će rezultirati nekom aplikacijom koju mogu kasnije koristiti drugi ljudi.

Vera: Da se ne lažemo, na kraju dana to je novac, a onda i znanje. Posao je fizički strašno statičan. Sjediš i lupaš po tastaturi povazdan. Nimalo primamljivo. Ali sva dinamika se dešava u glavi. Izazovi koje ovaj posao pruža, iako ponekad frustrirajući, su vrlo zanimljivi. Boreći se svakodnevno sa raznim problemima stičete znanje i iskustvo. Sa svakim novim pobjeđenim problemom postajete bolji. Divan je to osjećaj.

ITGirls: Je li programiranje teško?

Martina: Nije, zato što radim nešto što volim. U programiranju sam spojila posao i zadovoljstvo.

Vera: Jeste, teško je. Ali to nije razlog da se prepadnete i pomislite da niste za to. Upornost, trud, rad i konstantno učenje otvaraju sva vrata.

ITGirls: Da li moramo dobro znati matematiku da bi programirali?

Martina: Nije uslov, ali onaj ko zna matematiku lakše će shvatiti osnove, a poslije toga će još više zavoljeti programiranje. Matematika će mnogo pomoći pri rješavanju komplikovanijih problema.

Vera: Ne moraš uopšte znati. Ali iskreno, meni je pomogla u mnogo navrata. Ne baš matematika kao matematika, ali logika koja se vremenom razvila.

ITGirls: Šta biste poručile djevojčicama koje žele naučiti programirati?

Martina: Budite hrabre, uporne i odlučne da naučite tajne programiranja jer će vam pružiti mnogo lijepih trenutaka.  Danas postoje mnoge stranice koje vas na interesantan način mogu uvesti u svijet programiranja.

Vera: Isto što i dječacima. Ako vas to zanima, ako vam se čini interesantno, ako vas privlači, samo naprijed. Ništa nije nemoguće naučiti, potrebna je dobra volja i trud. A na kraju dana, dobar programer je dobar programer,  nebitno je li muško ili žensko.